Drugi predivan dan, popodne

Predivan dan.

Cijeli razred učenika nestrpljivo je očekivao početak novoga levela njihove igrice.

Dva ruska pilota srušena raketama ukrajinskoga drona spuste se na minirano kukuruzište.

Zrakoplovni veteran savršeno izvede doskok i oslobodi se padobrana točno kako je uvježbao.

Mlađi pilot nije bio te sreće. Sleti na protutenkovsku minu, ona ga odbaci u zrak i njegovi ostatci padoše blizu Zapovjednika.

Ovaj mu priđe sa suzama u očima, utvrdi da mu ne može pomoći i obeća sam sebi da će njegovo tijelo vratiti kući.

Potrči prema obližnjemu šumarku i u trku ugleda, krajičkom oka, ispod spaljenoga oklopnoga transportera pomaknuo se komad lima. Dvojica vojnika mašu mu iz rupe koja se otvorila.

„Rusi su! Dobro je! Mogu mi pomoći da izvučem tijelo svojega učenika.“

Krene prema njima i poviče: „Pomozite mi da pripremimo tijelo ruskoga pilota za transport.“

„Njet, njet, njet!“

Dotrči do njih i, pozvavši se na svoj viši čin, naredi im da iziđu iz rupe.

„Njet, njet, njet!“

Uhvate ga za noge i uvuku u rupu pod zahrđali transporter.

Počne se s njima hrvati i u jednom trenutku ispred svojega lica ugleda izbezumljeni pogled, izbečene oči i prst ispred usana.

„Pssst! Baba Jaga!“

„Ma kakva vas Baba Jaga snašla, izvršite naređenje!“

„Baba Jaga! Baba Jaga! Pssst! Baba Jaga!“

Skočiše na njega, uguraše mu neku smrdljivu krpu u usta i svezaše ga. Pronađoše na njemu lokator koji je navodio spasilačku ekipu i razbiše ga nekom željeznom štangom.

U taj čas, začu se zvuk spasilačkih helikoptera.

Ttt Ttt Ttt Ttt Ttt Ttt Ttt Ttt Ttt Ttt Ttt Ttt Ttt Ttt

Kroz tanki prorez, ispod spaljenoga oklopnjaka, ugleda dva helikoptera Ruskoga  zrakoplovstva kako se spuštaju.

Piloti, zbog minskoga polja, zaustave letjelice pola metra iznad tla. Iz njih iskoče dobro uvježbane spasilačke ekipe i počnu tražiti izgubljene pilote. Ugledaju padobrane i tijelo poginuloga i krenu prema njemu da ga utovare na nosila.

Iz šume i s kukuruzišta uzdignu se dronovi i počeše se, kao noćni leptiri u svjetiljku,  zalijetati u letjelice.

Oklopljeni helikopteri izdrže nekoliko udaraca dronova, a onda jedan eksplozivni dron pogodi elisu. Leteća tvrđava se zaljulja, zapne za tlo, prevrne se na bok  i aktivira protutenkovske mine ispod sebe. Strašna eksplozija ga raznese.

Drugi helikopter zbog zračnoga udara izgubi stabilnost i počne se okretati oko svoje osi. Pilot ga uspije obuzdati, stade se dizati u vis da izbjegne dronove i ostavi spasilačke ekipe na tlu. Kad se lagano digao, započe manevrirati ne bi li pokupio ljudstvo koje je ostavio na milost i nemilost dronovima.

U taj čas, nebo propara raketa koju je ispalio F-16 i helikopter se uz stravičnu tutnjavu strovali u kukuruzište.

Dronove eksplozije malo poljuljaju, ali se oni brzo priberu i otpočnu lov na ljude.

Nakon pola sata prestane i zujanje dronova i krikovi ranjenika.

Dvojica Rusa ispod zahrđale hrpe željeza dadoše zrakoplovnom veteranu znak da šuti: „Pssst! Baba Jaga!“ i odvezaše ga.

Zapovjednik promotri svoje spasitelje.

Obojica totalno zapušteni s onim staklenim pogledom u očima kakav je vidio u očima svih bolesnika kada je jednom bio u posjetu prolupalom kolegi u ludnici.

Upita ih zapovjedničkim glasom nadređenoga prema podređenima:

„Koja ste jedinica?“

„Nema jedinice. Svi poginuli.“

„Tko vam je zapovjednik?“

„Poginuo.“

„Ako zapovjednik pogine, imenuje se novi. Tko je sad zapovjednik?“

„Ja njemu, on meni.“

„Zašto on samo šuti?“

Kad je njegov transporter upao u minsko polje i napali ih dronovi od straha je zanijemio.

„Malo prije je rekao: Baba Jaga.“

Pa samo to stalno i govori.

„Od kad ste tu i što radite?“

„Nemamo pojma. Brojili smo prvih petnaest dana, a poslije smo se pogubili. Kopamo. Proširujemo si sklonište, a zemlju ubacujemo u transporter radi toplinske izolacije da nas noćni dronovi ne pronađu. Čekamo kraj rata.“

„Od čega živite?“

„Pronašli smo nekoliko kutija konzervi. Nego, u američkim filmovima piloti uvijek kod sebe imaju čokoladu. Imaš malo čokolade?“

„Imam. Evo ti. Podjeli s njim. Ne brini se. Brzo će kraj rata. Rusija će pobijediti!“

„Pobijediti? Pa tvoj je zrakoplov u minskom polju.“

„Moj jest, ali tamo odakle sam poletio ima još mnogo zrakoplova.“

Bilo je i mnogo oklopnih transportera kad su nas ukrcali, a sad su skupa s tvojim zrakoplovom u kukuruzištu. Hvala na čokoladi. Evo ti ova deka. Pokrij se i spavaj. Ujutro ćeš biti pametniji.

Iskusni veteran Ruskoga zrakoplovstva, avijatičarski as, zaspa ispod zahrđaloga oklopnoga transportera.

U snu su ga proganjale noćne more: F-16, dron, rakete, mladi pilot, helikopteri…

Najgora mu je bila kad mu se ukazao Elvis i pitao ga: „Jesi li ikad pomislio što se događalo u Bahmutu i Avdiivki kad su tamo padale tvoje bombe?“

Profesor informatike uredno posloži opremu koju su učenici nehajno ostavili u učionici, priguši svjetlo, i na odlasku, u susjednoj prostoriji, pozdravi osoblje koje je ostalo na noćnom dežurstvu.

„Slava Ukrajini!“

Jura Luzer