Pero Pavlović

(1952.)

U RUŽARJU SVIJEĆA

Gradačkoj Gospi

Žiška svetosti prosvijetli tijek svednevlja
Bodrenjem i bdijenjem anđela
Stane se krotit
Zatomljeni jal, bujica jetka nemira

Upućen u njihaj mira
Znamen spasa
Blaženstvo ljepote i neizmjerja
Mjeriš molitvom, dobročinstvom vjere i nade

U slapu riječi zri snaga
Praskozorje dobrote, mudrost
Vrutci duše
Puni su bistrine, vode žive

U lijehama čežnje izniču krizanteme
I hortenzije, kitice ocvale garofe žare
U ružarju svijeća
Nujne duše zare srećom

Kupole čempresa veru se nebu
Šumore lisnate platane, šaptom se slove
Gledaju nas smjerno draga lica
Probuđena javom ljubavi i sjećanja

Nisi sam, usadi ime u vječnost
Ova zemlja, zavičajka, plodovima raste
Pod budnim okom Predobre Majke
Blaga, uznesena u svjetlost

Ljubo Wiesner

(1885. – 1951.)

SAMOTNA KAPELA

Aleksandru Grliću

Sama na svom vrhu iznad sela,
Gdje se skromno blista sred modroga zraka,
Jedna stara romanska kapela
Diže se i spušta u letu oblaka.

Ponizna i čista, ona ima
Dušu i čednu boju svoga okoliša:
Žar njegovih ljeta, blagost zima
I nad goricama tugu plodnih kiša.

Zato ona svojim krstom vlada
Cijelim krajem što ga bije udes kruti –
Evo: ponad šuma i vinograda,
Ponad bijelih cesta na svom vrhu šuti.

Nego ima dana kad i ona
Sva oživi u suncu vesela i zlatna,
Kada zvuci sitnoga joj zvona
Zvone čistim glasom srebrnoga klatna.

Tad odasvud krenu preko gore
Seljaci i žene. Koji pomoć ište,
Za takovih dana ide gore
I ona je onda staro zavjetište.

Inače je sama: glasi svijeta
Ne dopiru k njoj, ni bučni šum dolina;
Malko čudan lik i stara sjeta
Daju kraju nešto od posebnih milina.

I kako se lomi u visini
Pod bijelim oblakom njena bijela slika,
Ona im se uvijek onda čini
Uzdignutom rukom bijelog svećenika.

Jeronim Korner

(1909. – 1976.)

MAJCI ČOVJEČANSTVA

U crninu bola zavila se duša.
Ruka traži svjetlost.
Ruka klone.
Ukapaju se prsti u meso od srca.
Ali svuda su tmine i praznine.
U njima duša osamljena grca.

Umorni od traženja i očajanja,
idemo svijetom kao sprovod velikana,
ko sablasti neke
kroz ugasle požare htijenja.
Mi tražimo nebo
mi tražimo suzu oproštenje,
a nikog nema.
O Majko Božja,
zoro naših zora,
Ti zvijezdo stara nad kolijevkom ubogara,
otvori vjeđe nad ponorom naše tmine
i pogledaj,
koliko bijednika ide svijetom
bez Boga
i bez istine.
Čuješ li kako se lome svemirom
udarci o prsa grješnikova
i vidiš li duše kako se grče,
da dosegnu plavet neba,
a tijelo se koleba,
jer hoće hljeba?!
Vidiš li kako duša klone,
kako traži Boga, a nema neba,
kako traži Tebe, a nema sebe,
kako traži mira, sreće
i zaboravi blage,
a nema snage?!

O Majko Božja,
zoro naših zora,
Ti oko patnje i nevolje naše,
prospi srebro milosrđa svoga!
I vrati nam svjetlo,
vrati nam ljubav,
vrati nam Boga!

Vlado Gotovac

(1930. – 2000.)

GOSPI OKRUNJENOJ ZVIJEZDAMA

Ti si mogla biti okrunjena
Samo u kraljevstvu naših duša
Punom predviđanja nebeskih
Gdje mjesec počiva mladi
Tvoje prijestolje čisto
Za njim s prozora gledaju ljubavnici
Bijelih duša s rubovima krvavim
Od proteklog dana
Dok zvijezde ponavljaju slavne stranice
Tvoga života veličanstvene priče
A uokolo je vrijeme
Skromni znak našega znanja
I ljubavi koja te jedina mogla proslaviti
U jutro kad svijet ima nježnu kožu
Gdje još nebo luta među sjenama
Sve miruje spremno za oblikovanje u duhu
Ljepota koja će te na zemlji štovati
Kad iščeznu zvijezde
Ne napuštajući svoju službu u tvome kraljevstvu
Gdje se sabire naša nježnost
I postaje nevidljiva i vječna

Vladimir Nazor

(1876. – 1949.)

GRADITELJI

Vjerujem, da Zemlju četiri bijela
Arhanđela prate u njezinu letu,
I da neprestance rukama joj pletu
Bit, ko da je ona pređa nekog vela.

I vjerujem jošte, da priroda c'jela,
S vodom, s biljem, s rudma na čitavu sv'jetu,
Stvorenje je živo, jer u njenu spletu
Sretaju se duše četir' arhanđela.

Težak kao gvožđe na toj zemlji stojim.
Utaman se mučim dostići ih letom.
Al' godišnja doba dok prolaze sv'jetom,

Graditelja rajskih ovjenčanih slavom
Rad je ipak vidim zemskim očma svojim
Visoko, visoko, u eteru plavom.

(U SJENI TRANSCENDENCIJE, Antologija hrvatskoga duhovnoga pjesništva od Matoša do danas, II., izmijenjeno i dopunjeno izdanje; Neven Jurica, Božidar Petrač, Školska knjiga d.d., Zagreb, 1999.)