Jerko Skračić

(1918. – 1947.?)

SNI BOŽIĆNIH NOĆI

Svake godine, kad dodju božićne noći
I kad u duše silaze zrake djetinjske sreće,
Ja u snu vidim jedno seljačko diete
Kako vrlo rano iz Hramine u crkvu kreće.

Obulo je opanke pod opùte bile.
Kupili su mu i crvenu kapu novu,
Ogrnut je malim, vunenim kabanom,
Sve je to spremljeno za noć svetu ovu.

Korača dječak, dok bura mu obraze liže
I u crkvu stiže, do oltara Gospina staje.
Tu su jaslice male: Isus će u njih leći,
Magarčić i volić grijat će ga usred staje.

Zazvoniše božića zvona, pjevač na koru pjeva:
„Priveliku radost, braćo, navišćujem vama...“
Krist se je rodio eto u našemu selu –
Nestaje grieha, zala, izčezava tama.

A dječak mali pred jaslama kleči,
U Djetića gleda, molitvice reda:
Moli za majčicu, tatu, sestrice i braću.
Za bakicu dobru i pokojnog djeda.

Svake godine tako: kad dodju božićne noći
U moju dušu silaze zrake djetinjske sreće:
Snivam, kako pred jaslama na Gospinu oltaru
Dva koljena mala u molitvi kleče ...

Mijo Stuparić

(1881. – 1956.)

BOŽIĆNA PJESMA

Sa zvonika zvono zvoni, glas se čuje,
Svud po polju i po dolu odjekuje –
A glas zvona srcu, duši tako godi
Jer naviešta, da se svietu Spas porodi.

Sa božićnjeg drvca svieće svjetlucaju,
A sa neba plavetnoga zviezde sjaju –
Baš ko onda u betlemskoj kad se štali
Porodio kralj sveg svieta, Isus mali.

A na zemlji staro, mlado ko u raju –
Otelo se tuzi, jadu, – svakom vaju
Svako srce drhće s milja, oko sieva –
Svaka duša mladom kralju pjesmu pjeva.

Otkud zemlji raj, veselje – konac jadu?
Sve to ljudi u svom srcu dobro znadu.
Jasno im je, što ih radost obuzima,
Znadu, da je sam Bog danas medju njima...

Jeronim Korner

(1909. – 1976.)

BETLEHEM

Svjetlost se raja prosipa
između Marije i Josipa.
Toplina se razlijeva mira
između anđela i pastira.
Bog se ove noći rodio u staji:
u siromaštvu bogatstvo se sjaji.
Pjesme malenih anđela zvuče,
a usne njihova Kralja múče.
Tko bi nešto smio ovog časa reći
kada šuti Najmudriji i Najveći?

Stipo Barišić

(1918. – 1944.)

BOŽIĆNA NOĆ

Anđeoske snježne skupile se čete
I pahulje bijele prosule kraj druma,
Kud će proći noćas drago Božje Dijete,
Kad od sjaja plane pokraj puta šuma.
Božićna su sretna zanjihali zvona,
Javljajući sreće najtopliji glas...
Da je Božja stidna, nevina Madona,
Doniela dragi griešnoj braći Spas.

Dragutin Domjanić

(1875. – 1933.)

BOŽIĆU

Če bi rekel Božiću,
Kaj želim si ja,
Rekel bi, naj vsakomu
Puno srdca da.

Da bu narod narodu
Kak i bratu brat,
I da zadovolen bu
Jenput i Hrvat.

(KRIST u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana: antologija duhovne poezije; izabrao i priredio Vladimir Lončarević, Verbum, Split, 2007.)