Dragutin Domjanić
(1875. – 1933.)
BADNJAK
Saonice kližu po tihome putu;
Svud rojevi bijelih se razlijeću pčela,
Zašutjela polja i gajevi pusti,
A budna je noć samo sanjarska, bijela.
U jelik smo zašli u duboku tamu,
I pošao šapat niz mračnu daljinu,
Ko mirisne priče iz djetinjskih dana,
I slika nam draga pred očima sinu:
U ruci nam jabuke zlatne, i s jele
Sve iglice sipe na rudaste vlasi,
Dok slušamo bakina pričanja tihi,
Da čut je i svjećicu, kako se gasi.
O anđelim' priče – još ljepšim od našeg,
Što lebdi nad drvcem i trepte mu krila,
O velikom cvijeću u ukletom vrtu,
I koraljnom dvoru, gdje zlobna je vila.
O ponoćnom nebu nad ledenom pustom,
Kud snježnom sa kraljevnom jeleni hite,
O obalam' cvjetnim, gdje sanje se roče
U mjeseca srebru uz paome vite –
Je l' sjećaš se najljepše priče o Onom,
Kog zvali su Ljubav – ko kraljevsko čedo
On bio je krasan i sažalnim okom
Svu bijedu i budućeg ljudstva je gledo.
A nije ni imo kud glavu da sklone
I nikakva blaga do srca svoga –
A dao ga ljudma; al raspeše Njega.
Tad istom su znali, da raspeše Boga.
Na oku ti topi se pahulja snijega
I kliže se kap poput suze male.
Talasa se zvonjava s drevne kapele,
Na nebu polako zvijezde se pale.
Saonice lete po bijelom putu,
Sa pramova zlatnih ti pahulja pada,
Kad glavu si sklonila k meni i pitaš:
"Zar zbilja je ljubav umrla tada?!"
Nikola Kordić
(1897. – 1947.)
MOLITVA UZ BADNJAK
I.
S djecom pjevaju uz badnjake
I žudno Te čekaju naše majke:
U pokori su pomrsili grijehe,
Preko cijeloga Došašća poste,
Svrati se pod njihove siromašne strehe,
Isuse, mili Goste!
Izlij na njih mnogo blagoslova,
Kô svanuće na cvijeće kapi rose,
Neka dragovoljno sve križeve nose
I osjećaju se kao i dosad sretne
Uz mnogo djece
I neka hrvatskom narodu goje:
Misnike, misionare i svece!
II.
lsuse dragi, kad noćas prođeš
Diljem naših siromašnih sela,
Praćen zvucima zvona i pjesmom anđela,
Na djecu našu svoje oči svrni!
Njih čeka život crni!
Znojem će polijevati njive,
A one jalove donosit' plode,
Stradati od suše i vode,
Stoku će im plijenit' porobači,
Shrvani od glada
S praznim će se vrećama vraćati iz grada.
Iz nejaka ih, dobri lsuse, ojači:
Udijeli im snage i vjere žive,
Da ne zalutaju na puteve krive!
III.
Ove ćeš noći, Novorođeni Kralju,
Mimoići bankare i bezdušne trgovce,
Jer prevarom i nasiljem
Grabe i otimlju novce.
Ne vjeruju u Te nego u milijone.
Ni pogledati ne ćeš na njihove vile i salone,
Raskošne, u mirisu ruža,
Sazidane od sirotinjskog znoja, žuljeva i suza.
Isuse!
Tvoje božansko srce želi,
Da se svaki čovjek spasi.
Molimo Te: u srcima lihvara
Pohlepu za zlatom ugasi!
Daj, da ne uživaju nezasluženog hljeba,
Neka se vrate Svjetlu,
I budu dionici neba.
Predrag Kordić
(1915. – 1996.)
PRED PONOĆKU
U tihoj,
svetoj noći
zvijezde sanjivo trepere.
U zimskoj,
bijeloj noći
mir se nad Zemljom stere.
Ushićenim zrakom
andjeli lepršaju
i pobožnim zvonima
o Tajni šaputaju.
Pred poniznim jaslama
u svjetlu badnjaka
srca se njišu.
Djetešce miluju
i suze mu brišu
nevine oči
u tihoj,
svetoj noći.
Mihovil Pavlek Miškina
(1887. – 1942.)
BADNJA NOĆ
U noći
crnoj, tamnoj noći
bez pomoći
dijete je rođeno.
Malo, maleno djetešce
kao janješce
u štalici.
U krvi i suzama Mati Ga rodila,
uz bol i osmjeh na slamu položila.
Zima Ga ovijala,
živina dahom grijala.
Staračka ruka čuvala.
Majčica uz Njeg drijemala
u štalici.
Zabrujila tad je pjesma anđeoska,
rasvijetlila se je pučina nebeska.
Na poklon Mu došla čeljad pastirska,
dare nosili,
milo pjevali:
Zdravo, kralju mali,
rođeni u štali.
Vjekovi prolaze,
kraljevi novi dolaze,
al' i danas se još veseli
pastira rod cijeli
i pjesmice pjeva djetetu
što rodi Ga djeva
u štali.
Jeronim Korner
(1909. – 1976.)
GLORIA IN EXCELSIS
Dok u jasle čedne i male
padaju zrake bijele i čiste,
molim te, mali, preblagi Kriste,
da zvijezda radosti prođe kroz selo!
Da zasja u oku one starice
sa novim rupcem noćas na glavi,
sa odjećom bijedne sirote!
Dok radost se noćas u svima javi,
radost
Ljepote!
Da osjete sjaj njena uzvišenja,
i od veselja, kao taj snijeg, bijelog
da rastrgnu zvjezdane noći veo
sa pjesmom snažnom od srca cijelog:
Gloria
in excelsis
Deo!
(1933.)
(KRIST u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana: antologija duhovne poezije; izabrao i priredio Vladimir Lončarević, Verbum, Split, 2007.)