Đuro Sudeta

(1903. – 1927.)

BLAGOSLOV LJETA

Uz polja ide. I vlat se njiše.
Različci jače se plave...
Kud noge mu stupaju,
tud nanovo pupaju –
grančice;
dižu se trave.

A on ih obilazi,
do crva silazi
i njemu blagoslov daje;
pa kad ga nestane
i pohod taj prestane
svi se dolovi sjaje.

Ljiljani sanjaju,
nekom se klanjaju –
u plimi se makovi kupaju
ko anđela četa,
silaze ljeta
pa kraj njih pobožno stupaju.

Kažu, da Hrist to s neba silazi
u pohod žita i trave;
da blagoslov dade
i ublaži jade
onima,
koji ga slave.

Zato se svaka grančica njiše,
različci jače se plave –
ljiljani sanjaju,
Njemu se klanjaju
i uvele dižu se trave.

(1921.)

Ton Smerdel

(1904. – 1970.)

SUTON U EMAUSU

O pođi s nama Nepoznati jer se smrkava
i jer lice tvoje blista sjajem sutona
dok naša uplašena srca maglom tuge obavijena
posrću sve više

Riječi tvoje u dušu nam padaju
ko proljetne latice sve tiše
i gle nečujan je korak tvoj

O gdje si

Uđi pod krov s nama
jer sutonske već pljušte ljubičaste kiše
I dok ti sjediš za tren s nama
tvoja jednostavna romoni riječ

Kruh lomeći blistaju ti prsti
dok vino u peharu plamti sjajem Okrepe
A onda te naglo nestalo
Iščezao tvoj je ljudski lik
Oči obnevidjele tad su progledale
O gdje si
Na pragu smo i gle eno
osmijeh se mlađaka upleo u granatoj tisi!

O tko da u Noć ovu uđe
punu molitava buntovnih

Iz prikrajka osmjehuju se duši
pjesme s. Ivana od Križa

U smireno srce stih za stihom zjena ulijeva
...en la noche serena
con llama que consume
y no da pena...

Osmijeh u očima bit će jednom Uspomena
Drhtaj na suncu cvjetnih grana

Riječ slučajno izgovorena
Ruka od milovanja premorena
a na njenom dlanu zagonetni Pečati

U svili će prašnjave Tišine otkucati Sat

U njoj sve se živo smiruje
padajući u srce da ga Svjetlom ispuni

Oko nas treptav Dah
toplinom protkan sav
zova zvjezdanih visina

Stjepan Lice

(1954.)

RAĐANJE

Ti si me
iz drva svojega križa
istesao
moj si put
iz kamena
odvaljenog sa svojega groba
isklesao
ruke si mi
kruhom Emausa
ispunio
svojim si Duhom
ljubav
u mene urezao
i sada me učiš
da budem dijete

Božidar Petrač

(1952.)

EMAUS U HRVATSKOJ

Hoće li doći vrijeme
svetoga sutona
naših iskrenih riječi
Ostani s nama

Rabbi

Tvojima se život ne oduzimlje
Tvojima se život mijenja
U magnoliji vječnog prebivališta
U mirisu borova i čempresa
U nježnosti breza i lipinu cvjetanju
Tvoja je milost neizmjerna.

Drhturi Hrvatska
u svijetloj pređi priznanja
drhturi mali žižak
bolno i skromno
upaljen

Hoće li tinjati
Ili
glavnjom planuti

Hoće li korijen očvrsnuti
ili
karusel
u rukama pohlepe
svoje i sila tuđih
skončati

Ostani s nama
Rabbi

Anton Šuljić

(1955.)

MOJA SE DUŠA SJEĆA

Nisam od onih koji su Te vidjeli.
Moje se oči nisu napajale na Tvome licu.
Kada si, prošav zidove, stao u sredinu, ja
nisam bio ondje.
Moja Te ruka nije dodirnula, niti Te prst moj
dotaknuo.
Pa ipak, nekim nepojmljivim ćutilom
moja Te se duša sjeća
i sjećanje se pretvara u osjećanje Tvoje blizine.
Zato Ti i govorim: Gospodin si moj i Bog moj!

(KRIST u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana: antologija duhovne poezije; izabrao i priredio Vladimir Lončarević, Verbum, Split, 2007.)