Dinko Bilić Tusun

(1930. – 1995.)

USKRSNO JUTRO

Jutarnja tišina rasuta po plavoj vedrini neba.
Bijele rascvale grane
prestadoše se ljuljati na vjetru,
i čekaju.
Sjaj zlatnog sunca kojem zastaje dah.
U jednom bljesku Božje moći
ruši se krhko prijestolje smrti:
i veliki pobjednik Krist, blistajući rajskim sjajem,
radosno gleda novu, otkupljenu zemljlu.

August Šenoa

(1838. – 1881.)

O USKRSU

O Uskrsu bilo, kad ustade Spas,
Od zlata drhće ravnina,
Kroz uzduh lijeva zvona se glas
U slavu Božjega sina.

Svud naoko sveti pokoj i mir,
Sad gle iz pitomih sela
Na puteve vrvi šir i šir
Hrvatica povorka bijela.

Na puteve vrvi hrvatski puk,
Sve radosno obraz mu blista,
Zvonova seoskih slijedeći zvuk
Pobrzala svjetina čista.

Ivo Lendić

(1908. – 1982.)

MOLITVA USKRSLOM SPASITELJU

Molim se Tebi, koji si poslao proljetne kiše
na more... i stvorio to sunce, što grije,
da se obraduje proljetos svatko, koji je tužan,
da se bar kroz suze nasmije.

Da se pričeste Tobom svi koji su gladni,
(iako te ničim, ah ničim zavrijedili nismo)
da se sjete svojih oni, za koje se davno ne zna,
da doma pišu pismo.

Da se sjete svi bolni, dok zvona i potoci zvone,
a proljeće novo prolazi gorom i dolom,
da se uznesene nad svoje vlastito tijelo
otkupljuje samo bolom.

Borislav Arapović

(1935.)

RASPETI USKRS HRVATSKI

visila je i ona uz tebe
Gospodine
i nakon devetoga sata
još devet stoljeća
raskovana na tri križa
pod natpisima na stotinu jezika
Reliquiae reliquiarum
olim magni et inclyti
regni Croatiae

zašto tvoj ljuti anđeo smrti
Gospodine
zašto ne prolazi taj zatornik i odaje naše
iako škropimo i nadvratnik i svoje dovratnike
krvlju naše nevine janjadi?

dokle će
oko njezina križa divljati kolo
i vika kamenja iz našega hrama
uz lomljenje lubanja?
i otkucavanje u nas usmjerenih kazaljka
ponoćnoga sata?
dok dašćući umorno i gazeći očajno
po drugom po sebi
propinjući se uz križ krikova križnoga puta
raspni je! raspni je!
plačite za njom i za djecom svojom!
vitlamo čekićima
po glavama i klinovima
svojim i tuđim
sebi i tebi
otkrivajući i zakivajući
i himnu i croanatemu?

dokle će anđeli tvoji Gospodine
čupati čavle iz tvojega križa
i zabijati ih u naš?

hoće li ijedan od njih
odvaliti i onaj kamen
koji si sami na svoj navaljujemo grob?

zašto Gospodine
uskrsne i milijun juda
kad god uskrsne i ona
i zašto je njezino uskrsnuće
vazda na veliki petak?

(24. I. 2001.)

Mak Dizdar

(1917. – 1971.)

SUNČANI HRISTOS

Ni život ni smrt ne pripada meni
Ja sam tek onaj koji je u sjeni
Onog što u vremenu se
Ovremeni

Ovdje je prisutan onaj
Kome zavidješe crni zakonici
Objesiše ga u šesti čas onog dana
Pred njegovim čudom zanijemiše žreci i vojnici
Kada veza ih za zemlju suncem svoga krsta
Raširivši ruke od prsta do prsta
On pobijedi
Smrt

Smrt ga tražiše al ne nađe ništa
Ne nađe ni kosti ni mesa ni krvi
Osta joj samo obris znameni i prvi
Put za nešto smrt zube nije imala
Gle kako sad bezglavo skače
Plače i rida očajna
I mala

Ni život ni smrt ne pripada meni
Ja sam samo onaj koji je u sjeni
Onog što mu smrt ne mogaše ništa
Onog što pretoči se u stub
Sunčani

Ja sam samo onaj što iz svoje jeseni
Iz zatoka tvari iz te tvarne muke
U ona daleka sunčana počivališta
Pruža
Ruke

(KRIST u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana: antologija duhovne poezije; izabrao i priredio Vladimir Lončarević, Verbum, Split, 2007.)