Mediteranskekronike

... predšasnicima s Juga

Viktoru Vidi
Vjenceslavu Čižeku
Frani Alfireviću

U tišini neba

... večeri u kiši.
Plače li to nebo... nagriženo slutnjama...
rđavim... ljudskim slutnjama.
Umiru li to zvonari... kao mirisi oleandra
ispred crkve sv. Antuna... crvene kamelije u tišini
stolivskih bogomolja...
Zora bez djece. Kapelice u sjeni mrtvih...
Je li to Mjesec sam iznad mora... brodice bez ribara.
Ućutala sela... pijevci... procesije Maloj Gospi...
Je li vrijeme – da se mre...
Al'... kako da mrem,
kad u meni –
još sjećanja svetaca žive...

... zaljevu hrvatskih svetaca Boke kotorske...

Nad dubokim obzorjima juga

Nad dubokim obzorjima juga,
zarumenjene večeri.
Spokojne ure umiruju more
šapatom
duboko tonući u san.
Mjesec rasprostire svoj veo
ponad surih gora srebrna zaljeva.
Titraji svijeća jenjavaju
kao odjeci riječi
u molitvama naših matera.
Na starom stolu
modri stihovi
nesretna pjesnika Vide
satkani u drevnim mozaicima kamenih gradova:
sveca iz Male Azije
zaigranog dječaka Perasta.
U ćutnji
rascvala cvijeta
kosti
stoljećima
kisnu...

Viktoru Vidi,
pjesniku iz Kotora

Na grobu mojih predaka

Ne čuju se koraci.
Ne plaču sirote majke.
Ne zvone kameni zvonici.
Nema ih...
Ni tustih koraka.
Ni milog plača.
Ni brončanih topota zvonara.
Sablazni zidovi crkvica.
Sivkaste rozete.
Napola potopljene drvene lađe.
Pragovi obrasli gustim bršljanom,
pozelenjele stepenice od samotnih jeseni...
k'o će već jednom doći...
Nabasati jutrom.
Provjetriti dahom mora
uske hodnike kotorskih samostana...
k'o će već jednom doći...
u svečanim zaljevskim rađanjima sunca,
i udahnuti plamen svijeće
na grobu mojih usnulih predaka...

... malom primorskom mjestu Lepetanima

Čija li su ovo svetišta...

Zatišja.
Odbljesci sunca
jutarnja mora.
Osamljene tvrđave
u izbrazdanoj duši kamena.
Drevni šarm opatije sv. Jurja.
Oronuli sjaj crkve
rasut u jeci
harne djece
zamrijelih
peraških ljubavi.
Čija li su ovo svetišta
tisuću godina
razmrvljena
u prah... ?

... peraškim ljubavima

Iz vjedara mora

(Zapisi o Boki)

U tajnovitoj šutnji prohujalih smiraja, prebivaju zetečene freske svetaca, svijetložutim sedefom voska posvećene ikone Bogorodica... Skamenjena lica starih palača, elegantne dvorske terase, fino ugravirani plemićki reljefi u obiteljskim grbovima, otmjeni balkoni s lijepo oblikovanim renesansnim stupovima... uz slabašni odsjaj uličnih svjetiljki, i naherenih kapija velebnih kamenih zdanja... šapću prolaznici u predvečerju...

Zvonki odjeci kiše. Uvenulo lišće od dugih prohladnih jeseni. Gusti pokrivači mahovina, lišaja, na prepad, desetljećima kradu primorski čar kamenih serpentina. U čaroliji zalaska pitoreskna sunca nad smaragdnim mirisima antičkih maslinika, nerijetko znadu zabljesnuti sivkaste utvrde naraštaja bezimenih klesara. Plaventni šarm zavodljivih modrih spilja...

U pritajenim kutcima majušnih trobrodnih crkvica, samuju djela velikih baroknih majstora, snivajući skrivena u koloritu spokojnih boja, u sjenovitom ozračju svojih tisućljetnih suputnika. Uz narod, pate i sveci u Boki...

Jutarnji Oče naši, elegični angelusi rascvjetalih ljiljana uz kip sv. Ante. Samotni puti drevnih svetišta. Zanijemjeli časi starinskih zagovora. Požutjele stranice zamrijelih misala, uskršnja bdijenja pred presvetim propetijem raspeta Krista. Razasuti križevi u osamljenim ognjištima (od drveta, bronce, kamena), bogato ukrašeni relikvijari starih kotorskih zlatara, nepravedno bivaju predani ljubomornom zagrljaja kronosa, mitskim sjenama gorostasnih hrastova, sablasnoj praznini bezličnih hodnika muzeja. Zar samo još ostaje plač mramornih anđela na gordim vrhovima usnulih zvonika? Odjeci kamenih suza, koje i sada bole.

Ponad zelenkastih goletni noćobdije Vrmca, prostire se ozarena noć na dijamantnom plaštu neba. Začarani lahor svjetlosti pod zvjezdanim palijem srebrnog jedrenjaka nebeskog svoda. Između dviju obala, vijore se jedra karavela... dodiruju se i rastaju hrđe kraljevskih veriga. Na rubovima izbrazdanih stijena, čelični divovi herkulovski odbijaju nalete modrikastih valova iz vjedara mora... I tako to traje stoljećima...

U tihanim daljinama zaljeva, rasprsnuti kao zrake svjetlosti kroz uljane vitraje malih kapela, sijéde osjenčana prisjećanja starih ribara: Jarka crvena boja. Ljupki cvijet kamelije u kosi mlađahne djevojke, svileni vez baršuna na hridima tek procvalih zora. Boka, rasanjana ljepotica, nejako dijete, taj slatki grozd grimizna vina. Stoljetni zavjet Zvijezdi mora...

... pomorcima s Juga mediterana

Dražen Zetić

 

Sri, 23-10-2019, 11:23:59

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.