Walter W. Kolar (1922. – 2016.)
neumorni promicatelj tamburaške glazbe i folklora

Čuvanje i razvoj hrvatske folklorne baštine u Americi ima dugu i bogatu povijest, posebice tamburaška glazba. Na primjer, jedan od najranijih hrvatskih tamburaških sastava, „Vila“ iz Alleghenyja (Pennsylvania), nastupio je na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893.

Ljubitelji tamburaške glazbe i folklora u Americi (i svijetu) nisu samo svirali i pjevali, već su također izrađivali tamburaške instrumente, pisali skladbe i obrađivali stare melodije te svojim nastupima gajili hrvatski etnički identitet i domoljublje, jačali zajedništvo i upoznavali sugrađane sa svojom kulturnom baštinom. Broj nekadašnjih i današnjih hrvatskih tamburaških i/ili folklornih plesnih skupina u Americi i svijetu je iznimno velik. Iole veća hrvatska naseobina imala je (i danas ima) manji ili veći tamburaški orkestar i/ili folklorno društvo.

Neka od američkih tamburaških društava iz ranih godina prošloga stoljeća ostala su u trajnom sjećanju. Nosila su imena „Gundulić“, „Zvonimir“, „Sloga“, „Javor“, „Velebit“... A među tadašnjim glazbenicima posebno se isticao Rudolf Crnković koji je, moglo bi se reći, živio za tamburašku glazbu. U drugoj polovici prošloga stoljeća golem doprinos razvoju folklora u Americi, posebice tamburaške glazbe, dao je Walter Willim Kolar.

Životni put

Walter je rođen 8. studenoga 1922. u Ambridgeu, nedaleko od Pittsburgha, od oca Ivana i majke Ane r. Celenšćak. Ivan je bio rodom iz sela Ruča, općina Orle, u Posavini. U Ameriku je stigao 1914. Ana je bila rodom iz Svete Jane, a došla je u Ameriku 1919. Vjenčali su se 1920. i u obitelji se rodilo četvero djece, dvojica sinova i dvije kćeri.

Walter pripada ratnomu naraštaju pa je uskoro nakon upisa na sveučilište pošao na bojišnicu. Služio je četiri godine u Zrakoplovstvu američke vojske (US Army Air Force, danas US Air Force). Bio je inženjer i instruktor na bombarderima. Za svoje ratne pothvate dobio je devet (9!) medalja (air medals) i k tomu dva križa (Distinguished Flying Cross), prestižnu medalju Purpurno srce (Purple Heart) te tri predsjedničke pohvale (Presidential Citations).

Uskoro nakon rata oženio se (1945.) s Jennie Peternac, koja je također svirala tamburicu, i imali su sina Davida. Nažalost, Jennie je prerano umrla (1969.) od raka.

U poratnim godinama Walter se vratio na katoličko sveučilište Duquesne (Duquesne University) u Pittsburghu i 1950. diplomirao obrazovnu psihologiju, a diplomu magistra znanosti postigao je 1960.

Glazba, tamburica, folklor – talent, ljubav i zvanje

Walter Kolar je u ranim godinama učio svirati tamburicu i bio član mladoga tamburaškoga sastava Bright Star Tamburitzans u rodnom gradiću. Budući da je bio glazbeno nadaren, primljen je u pripremnu školu (Prep School) sveučilišta Duquesne u kojoj je bio član tamburaškoga sastava.

Nakon ratnih godina, kako već rekosmo, Kolar se vratio na sveučilište i već kao student postao pomoćnik ravnatelja poznate Duquesne University Tamburitzans (The Tamburitzans), najvećega folklornoga ansambla u Americi, osnovanoga 1937. On je također poučavao mlade (pučkoškolce i srednjoškolce) tamburaškomu glazbenomu umijeću. Ali bilo je to više nego uobičajeno učenje nota i narodnih melodija; poučavao ih je i povijesno-kulturnu stranu folklorne glazbe. U tu je svrhu sam pripremao i objavljivao časopis The Tamburitzen. To skromno glasilo poslužilo je i njemu i učenicima za bolje razumijevanje narodne glazbe i folklorne tradicije općenito.

Od godine 1952. do 1970. Kolar je bio ravnatelj asambla Duquesne University Tamburitzans. Za vrijeme njegova vodstva asambl je postigao zavidne uspjehe u Americi i svijetu. On je ostavio trajan osobni pečat toj svjetski poznatoj sveučilišnoj folklornoj ustanovi i velik doprinos očuvanju folklornoga bogatstva u Americi.

Osim što je bio sveučilišni predavač, utemeljio je i vodio (među ostalim) Tamburašku glazbenu školu (1954.), Tamburaški filharmonijski orkestar (1960.), Tamburaški kulturni centar (1965.), Institut za narodnu umjetnost/Duquesne University Tamburitzans Institute of Folk Arts (1973. i bio mu ravnatelj do 1987.), Pittsburghški folklorni festival/Pittsburgh Folk Festival (1981.)... K tomu, godinama je bio izvršni direktor Bugarskoga makedonskoga kulturnoga centra/Bulgarian Macedonian National Educational and Culture Center koji se nalazi nedaleko od Pittsburgha.

Osim što je Kolar bio organizator, ravnatelj i učitelj, pripremio je i objavio više knjiga i knjižica, a bio je i producent nekoliko gramofonskih ploča iz područja tamburaške glazbe i folklora. Od onih koji se tiču Hrvata, spomenut ćemo nekoliko naslova: Tamburitza Instructions: Book One (1959.), Book Two (1969.); A History of Tambura Vol. I (1973.), Vol. II (1975.); Croatians: Who They Are (1975.); A Christmas in Croatia (1975.); Croatians: Songs They Sing (1975.); Croatians: Dances They Dance (1975.); Croatians: Costumes They Wear (1975.); Croatians: Arts, Crafts, Customs (1975.); The Tambura in America (1975.); Croatian Ethnic Heritage Studies Kit (1975.); An Introduction to Croatian Musical Folklore (1981.)... Pod njegovim vodstvom Tamburitzans su snimili nekoliko gramofonskih ploča uključujući i Božić u Hrvatskoj/Christmas in Croatia i Božić u hrvatskom selu/Christmas in a Croatian Village. Bila su to vremena kada se u Hrvatskoj nisu smjele snimati božićne pjesme, a Božić je bio radni dan, pa su ove dvije vrlo kvalitetne LP ploče bile među Hrvatima u Americi iznimno cijenjene i popularne.

Kraj jednoga uspješnoga života

Walter Kolar bio je ljubitelj i vrhunski poznavatelj tamburaške glazbe i folklora, koji je kroz studentske stipendije na sveučilištu Duquesne odgojio na stotine mladih ljubitelja folklora i upoznao ih s bogatstvom hrvatske narodne baštine, a za uzvrat su oni pošli u svoja rodna mjesta poučavati nove naraštaje tamburaša i plesača.

Ovaj poznati i cijenjeni čovjek i glazbenik umro je 9. lipnja 2016. Njegovi zemni ostatci leže na katoličkom groblju Christ Our Redeemer u Pittsburghu. 

dr. Ante Čuvalo