Hrvati i njihovi potomci rasuti su po svijetu kao zvijezde po nebeskom svodu. Neki od njih vidljiviji su od drugih, kao i zvijezde, barem za neko vrijeme. Za vas sam prikupio crtice iz života onih koje sam tako rekavši „u hodu“ zapazio i o njima iz raznih izvora ponešto zabilježio. Poneke sam od njih i poznavao. A ovdje ih vi možete sve upoznati i vidjeti da u tom našem rodu i narodu ima stvarno nadarenih, radišnih i uspješnih pojedinaca diljem kugle zemaljske. Lijepo je (do)znati tko su ti naši sunarodnjaci i biti ponosan na njih. Svatko je od njih na svoj način obogatio svijet...

Među ovim kratkim životopisima pročitat ćete o ljudima vrlo različitih zvanja i iz raznih krajeva svijeta. Ali sve ih povezuju hrvatski korijeni. Svi su bili ponosni na ono što su ponijeli iz domovine ili naslijedili od svojih roditelja, djedova i baka – od domaćih jela i obiteljskih tradicija do hrvatske kulture općenito. Ali ima i još nešto što oni imaju zajedničko: prepoznali su svoje talente i imali životne ciljeve, te bili radišni, strpljivi i uporni u njihovu ostvarenju. Znali su da prirodna nadarenost nije dovoljna za velika postignuća. To je samo temelj na kojemu treba graditi, ustrajno radeći, ono što želimo u životu postići. Bili oni znanstvenici, glumci, pjevači, športaši... njihova je zvijezda zasjala i postala vidljiva jer su „brusili“ sami sebe, i to uz velike napore i žrtve.

Ante Čuvalo, Hrvati u svijetu – 101 životopis za školarce (i roditelje), CroLibertas Publishers, 2017.

Stjepan Horvat (1895. ‒ 1985.)
znanstvenik, rektor zagrebačkoga sveučilišta

Tragične posljedice Drugoga svjetskog rata bile su među Hrvatima raznovrsne i neizmjerive. Među ostalim, mnogobrojni Hrvati rasuli su se po svijetu, a među njima bio je i velik broj visokoobrazovanih osoba, profesionalaca raznih zvanja. stjepan horvatJedan od njih bio je i Stjepan Horvat, znanstvenik geodezije i tadašnji rektor zagrebačkoga sveučilišta.

Horvat je rođen u Srijemskim Karlovcima 29. studenog 1895. godine. Pohađao je klasičnu gimnaziju u rodnom gradu, a maturirao u Vinkovcima. Studije geodezije završio je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, gdje je kasnije bio profesor, potom i dekan fakulteta. Od godine 1944. do 1945. bio je rektor zagrebačkog sveučilišta. U svibnju 1945., s tisućama drugih Hrvata, povlači se pred jugo-komunističkim hordama u Austriju, potom dolazi u izbjeglički logor u Italiji, a zatim nastavlja živjeti i raditi u dalekoj Argentini.

Horvat (s još nekoliko hrvatskih geodeta i šumarskih inženjera) svojim znanjem i radom dao je velik obol razvoju argentinske geodezije. Među ostalim, Horvat je bio znanstveni savjetnik argentinskoga Vojnogeografskog instituta u čijim je publikacijama objavio više od 50 stručnih radova i sudjelovao na mnogim međunarodnim znanstvenim skupovima (Rim 1954., Oxford 1973. i drugdje).

Argentinsko društvo geofizičara i geodeta proglasilo ga je svojim počasnim članom 1979. godine, a Vojnogeografski institut je otkrio spomen-ploču (2004.) na ulazu u svoju središnju zgradu u Buenos Airesu u počast Stjepanu Horvatu kao znak zahvalnosti za njegov doprinos geodetskoj znanosti.

Dok je živio u Hrvatskoj, Horvat je objavio mnogo znanstvenih članaka i bio urednik časopisa Geodetski list i Hrvatska državna izmjera. Također, bio je voditelj Odsjeka za državnu izmjeru i član Glavnog komasacijskog povjerenstva, ali nažalost, u Hrvatskoj se o njemu ne samo malo zna, nego i njegova slika nije smjela visjeti među slikama bivših rektora Sveučilišta u Zagrebu! Zbog njegova domoljublja htjelo se zanijekati i njegovo postojanje.

Stjepan Horvat imao je više talenata koje je svojim upornim radom uspješno gajio. Objavio je knjigu Pisma hrvatskim intelektualcima (1944.), napisao je Memorandum rektora Hrvatskog sveučilišta (1945.), objavljivao je pjesme, komponirao skladbe za mješovite zborove i kantate, a skladao je i Misu blažene Djevice Marije, koju je posvetio sada blaženom Alojziju Stepincu. Bio je višestruko djelatan i u kulturnom životu hrvatske emigracije. Za vrijeme boravka u izbjegličkom logoru u talijanskom mjestu Fermo utemeljio je mješoviti pjevački zbor Jadran i bio njegov prvi dirigent. A godine 1948. Stjepan Horvat i zbor su nastavili s radom u Buenos Airesu; Horvat na kulturnom i znanstvenom polju, a Jadran prenoseći i čuvajući bogatstvo hrvatske glazbe na nove naraštaje Hrvata u Argentini.

Stjepan Horvat umro je u Buenos Airesu 12. ožujka 1985. godine, do smrti sanjajući i radeći za slobodu svog naroda i domovine Hrvatske.

dr. Ante Čuvalo

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.