„Dr. Ivan Šreter i dr. René Matoušek: hrvatski jezični mučenici“

Povodom „Dana vjere i kulture u župi Pakrac“, upriličenih u organizaciji Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, novinar Tomislav Šovagović, autor nizanke „Tragom dr. Ivana Šretera“ na Portalu HKV-a, održao je u ponedjeljak 25. listopada u Kuriji Janković tribinu „Dr. Ivan Šreter i dr. René Matoušek: hrvatski jezični mučenici“. foto CompasPredavač je u polusatnom izlaganju prikazao životne putove ravnatelja Specijalne bolnice Lipik i stomatologa iz Stručnoga operativnoga štaba vukovarske bolnice, dvojice istaknutih liječnika, ali i osoba koje su dale velik doprinos oblikovanju hrvatske nacionalne svijesti u predvečerje Domovinskoga rata. Dr. Šreter je, obnašajući dužnost predsjednika Kriznoga stožera za Zapadno-slavonsku regiju, najviše pozicionirani hrvatski dužnosnik koji je ubijen na početcima borbe za hrvatsku samostalnost. Nakon otmice u Kukunjevcu 18. kolovoza 1991. godine (nakon povratka sa službenoga zagrebačkoga putovanja) i zatočeništva u Branešcima gubi mu se svaki trag.

Stomatolog i pjesnik Matoušek postao je tajnikom obnovljenoga društva „Hrvatski dom“, a nakon što je s majkom Božicom i bratom Robertom istjeran 19. studenoga 1991. godine iz obiteljske kuće u Vukovaru punih jedanaest godina nije bila poznata njegova sudbina. Njegovo je tijelo pronađeno u masovnoj grobnici na vukovarskom Novom groblju i pokopano 22. studenoga 2002. na današnjem Memorijalnom groblju žrtava Domovinskoga rata. Za tijelom dr. Šretera još uvijek se intenzivno traga.

„Paradoksi su živjeli i s dr. Šreterom i dr. Matoušekom sve do raspada Jugoslavije; dr. Šreter postao je prvim predsjednikom pakračkoga ogranka Hrvatske demokratske zajednice, a dr. Matoušek, nakon pet godina rada u pravoslavnom selu Žegaru nedaleko od Obrovca, vratio se u rodni grad i zajedno s glasovitim dr. Antunom Bauerom i drugima pokrenuo „Hrvatski dom“ u studenom 1990. godine. Ono što je obojicu krasilo bila je miroljubivost, pozivanje na suživot, nenasilje. Obojica su pristupala svim pacijentima jednako, neovisno o nacionalnosti i vjeri, obojica su gotovo do posljednjega životnoga trenutka vjerovala da je moguće razdvojiti se bez ratovanja. sreter matousekI obojica su smatrala da nema razloga da im dojučerašnji susjedi, prijatelji, nastavnici – okrenu leđa ili ih prikažu negativcima. No problem i nije bio u njihovu liječničkom radu, nego u društveno-političkom djelovanju“, ustvrdio je predavač Šovagović. Važna je bila i novinarska uloga dr. Matoušeka jer je kao radijski amater eterom prenosio istinu o stradanjima grada heroja, zbog čega se i našao na popisu neprijateljske, velikosrpske strane, kao i zbog tekstova objavljivanih u „Osječkom tjedniku“. Tematiziran je i glasoviti slučaj „umirovljenoga časnika“ iz 1984. godine zbog kojega je dr. Šreter osuđen na zatvorsku kaznu u Bjelovaru.

„Dvogodišnja žalbena pravna bitka dr. Šretera urodila je tek smanjenjem zatvorske kazne s pedeset na deset dana zatvora u Bjelovaru, koju je odslužio u zimu 1987. godine, nakon smrti dragoga prijatelja i kolege dr. Krunoslava Pavlovića. Pustio je bradu, odlučio štrajkati glađu, sestrama je naložio da majci Danici prikažu „brata na službenom putu“. Zbog hrvatskoga jezika, u tobože labavije vrijeme postitovske Jugoslavije, dr. Šreter je zbog dviju riječi služio zatvorsku kaznu“, podsjetio je Šovagović i posebno izdvojio njihovu humanitarnu crtu.

„Dr. Šreter pomagao je svim potrebitima, na svakom koraku, ono što je primio u kući krojača Josipa i majke Danica nosio je kao vrijednu popudbinu svih svojih 39 zemaljskih godina. Jednako tako je i René u 33 ovozemaljska ljeta napunio svoju torbu dobara, okupljajući mlado i staro na društvena događanja, a u mnogima je probudio ljubav za poeziju. Kao što u Pakracu nema čovjeka koji nije čuo za dr. Šretera, tako su u Vukovaru i Velikoj Gorici rijetki kojima Matoušekovo ime nije poznato“, ustvrdio je predavač.

Tri tijela u banjolučkoj grobnici?

U obraćanju publici nekadašnji pakrački gradonačelnik, saborski zastupnik i državni tajnik Damir Špančić također je ukazao na to kako je dr. Ivan Šreter odgojen u katoličkom duhu, pod vodstvom tadašnjega pakračkoga župnika Josipa Pašića, zaslužnoga za stvaranje mlade grupe osoba koje su se aktivno angažirale u životu župe. Osvrnuo se i na objavu Branimira Glavaša na Facebook stranici i potvrdio da je s njim i liječnikovom sestrom Ankicom Šreter Havlena pokušao u prethodnim mjesecima razjasniti slučaj nestanka dr. Šretera prije trideset godina.

„Gospodin Glavaš me je nazvao u veljači ove godine nakon moga istupa u emisiji 'Bujica'. Dobio je određene informacije iz Banje Luke u BiH da je dr. Ivan Šreter, poslije mučkoga ubojstva i pokopa u logoru Bučje, ekshumiran nakon mjesec dana te da su pripadnici Kontraobavještajne službe (KOS) došli i vojnim kamionom ga odvezli na banjolučko groblje, gdje je i pokopan 1. studenoga 1991. s još dva tijela, pod NN. Prema pojedinim izvorima, riječ je o pripadniku Zbora narodne garde Dragi Tutiću, koji je s još jednim gardistom također uhićen 18. kolovoza te godine, kao i dr. Šreter. Treća osoba navodno je srpske nacionalnosti s područja Voćina“, naglasio je Damir Špančić i pojasnio da se informacija držala u tajnosti sve do detaljne objave Branimira Glavaša 25. listopada. Dvaput su s Ankicom Šreter Havlena početkom ožujka odlazili u Bosanski Brod kako bi mjerodavne službe uzele uzorak krvi za analizu DNK-a.

„U drugom posjetu uzet je uzorak krvi gospođe Ankice Šreter Havlena te je rečeno da će u roku 40-60 dana biti izvršena analiza krvi. Prema propisima koji vrijede na području BiH svaka takva analiza ide preko Haaga, vjerojatno zbog međunarodnoga statusa i tri konstitutivna naroda. Prošlo je više od 180 dana, pa smo odlučili javno podijeliti ove podatke sa zainteresiranom hrvatskom javnošću“, istaknuo je u razgovoru za HKV Špančić.

Dodao je kako su i prije postojale indicije da je tijelo dr. Šretera prebačeno u Bosnu i Hercegovinu, a uglavnom su to bili razgovori sa Srbima koji su nakon „Bljeska“ otišli s pakračkoga područja. „Prelomilo se i željeli smo nešto više poduzeti, potaknuti i feljtonom na Portalu Hrvatskoga kulturnoga vijeća. Unatoč lipanjskomu razgovoru s jednim policijskim inspektorom iz Požege, nije se dogodio nastavak, dakle, službena osoba Ministarstva unutarnjih poslova navela je kako je zapisnik proslijeđen u Zagreb, u vrh. Malo je čudno da u ova četiri mjeseca nemamo nikakvih informacija da se nastavilo postupanje po našem iskazu. S obzirom na više od pola godine čekanja na DNK analizu i ostale činjenice, uhićenje dr. Ivana Šretera 1991. godine i nerazrješenje njegove sudbine, očito postoje osobe u RH kojima nije u interesu zaključiti taj slučaj“, smatra Damir Špančić.

Obitelj dr. Ivana Šretera nije željela komentirati Špančićeve izjave, kao ni Facebook objavu Branimira Glavaša.

(hkv)
fotografija s tribine: compas.com

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.