Nema više jedne od najpoznatijih osoba obrane Grada Vukovara. U ponedjeljak, 15. rujna 2008. preminuo je dr. Juraj Njavro, bivši ministar hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata, zapovjednik vukovarskog ratnog saniteta 1991., bivši zarobljenik srpskog koncentracijskog logora, predsjednik Udruge liječnika dragovoljaca od 1990. do 1991. Otišao je junak, visoko moralna osoba, stručnjak, čovjek vrijedan divljenja. Bio je simbol hrvatske borbe za slobodu i očuvanje hrvatske samostalnosti. Osim rodbine i prijatelja, smrt ovog legendarnog liječnika najviše je pogodila hrvatske branitelje. To je velik i nenadoknadiv gubitak. Znali smo da boluje od teške bolesti, ali on to nikada nije isticao. Međutim u svojoj 71. godini izgubio je životnu bitku.
Rođen je 1938. u Cerovici, u istočnoj Hercegovini, općina Neum. Po završetku osnovne škole u rodnom mjestu, nastavlja školovanje u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji u Dubrovniku. Maturirao je u Mostaru, a medicinski fakultet završio u Zagrebu. U Medicinskom centru Vukovar počinje raditi 1969. Specijalizaciju iz opće kirurgije završava u Beogradu, a poslijediplomski studij opće kirurgije u Zagrebu. Radeći u vukovarskoj bolnici uz redoviti rad ističe se i stručnom djelatnošću. Sudjeluje na više domaćih i inozemnih kongresa. Rat ga zatječe na mjestu šefa torakovaskularne kirurgije, a tijekom rata obavlja dužnost šefa ratnog saniteta općine Vukovar. Uz kirurške poslove neprekidno radi i na zbrinjavanju ranjenika, poglavito zadnjih mjeseci borbe za Vukovar. Po ulasku četničko-srpske vojske u Vukovar uhićen je i odveden u zatvor-logor Sremsku Mitrovicu. Po izlasku iz logora i dolasku u Zagreb vraća se svom redovitom poslu, a kasnije, kao član HDZ-a, i političkim dužnostima. Bio je oženjen Lidijom Njavro. Iza sebe ostavio je i dvoje djece.
Dr. Njavro uvijek je druge stavljao na prvo mjesto. Bio je i sudionik brojnih tribina vezanih uz hrvatski Domovinski rat. Tako smo ga relativno često imali prilike gledati i slušati na tribinama koje vodi ravnatelj Stjepan Šešelj u "Hrvatskom slovu". Pričao nam je, među ostalim, kako je za vrijeme rata bilo i lijepih trenutaka u vukovarskoj bolnici te da je jedan od najljepših bio kad bi došao na svijet neki novi stanovnik Vukovara. Za vrijeme vukovarske opsade rođeno je četrnaestero djece, i to svi zdravi, čili, veći broj "muškaraca" i nešto manje curica. Sretna okolnost bila je i ta što je za cijelo vrijeme opsade i uništavanja Vukovara bila prisutna doktorica Grozdana Žužić, ginekolog, koja je nesebično radila vodeći brigu o trudnicama i porađajući ih, tako da unatoč ratu nisu bile izložene komplikacijama – sjeća se dr. Njavro, koji je često govorio o ovoj temi, da se ne zaborave – najmlađi. Međutim, istaknuo je također da se "u Vukovaru djeca nisu samo rađala, već i ginula.
Krajem kolovoza 1991. podrumski prozori pojedinih zgrada zaštićivani su vrećama punim pijeska ili drvima, daskama, gumama, krpama, svime što bi moglo zaustaviti gelere ili metke. Prilikom takvog postavljanja vreća na prozore u Borovo Commercu, na dojavu pete kolone od minobacačke granate poginulo je više ljudi, a među njima i jedno dijete. Sve ukupno je u Vukovaru od granata stradalo gotovo 80 djece. Najmlađe dijete koje je ubijeno imalo je šest mjeseci. Živjelo je s roditeljima na Mitnici" - pričao je ovaj legendarni doktor, koji je zajedno s dr. Vesnom Bosanac predložen i za Nobelovu nagradu za mir. "Vidite - rekao nam je jednom prigodom - o takvim temama se ne piše, a niti odgovara pred Haaškim sudom!" Vjerujemo da će Opća bolnica Vukovar prihvatiti prijedlog Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke (UBIUDR) da se nazove imenom dr. Juraja Njavre, čovjeka koji je spašavao ljudske živote, nikada ne pitajući za nacionalnost.
Bio bi to samo mali doprinos ove bolnice, simbola pakla i stradanja Vukovara 1991. da se oduži ovom velikom čovjeku, koji je ostavio traga, zajedno s doktoricom Vesnom Bosanac, sestrom Binazijom Kolesar, Zoranom i Agnezom Aleksijević... i još brojnim drugim vukovarskim junacima, od kojih je većina završila u zarobljeništvu, a neki su na žalost i ubijeni. "Teško mi je i toliko sam žalosna da bih išta mogla reći. Dr. Njavru pamtim kao izvanredna liječnika, čovjeka i humanista. Bio je oličenje svega dobroga i prije, i u Domovinskom ratu i nakon njega" – naglasila je dr. Vesna Bosanac u povodu smrti svoga kolege i prijatelja. Hrvatski narod uvijek će pamtiti neporecive zasluge ovog liječnika u oblikovanju naše novije povijesti. Ime će mu zauvijek svijetliti. Svojom žrtvom, radom i upornošću ostat će upamćen kao nadahnuće kako se ostaje uspravan na nemilosnoj vatrometini. Dr. Njavro pokopan je u četvrtak, 18. rujna, na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Mladen Pavković
Hrvatsko slovo, 15. rujna 2008.