Nalazi se u centru B.Manastira. Kao maksimalni broj zatočenika u jednom momentu je 300. ćelije su bile veličine 1.2 m x 1.8m u kojima je bilo po tri zatočenika, u ćelijama 3x4 m bilo je 9 zatočenika. Zatočenici su nepravilno hranjeni , tučeni, prisiljavani na teške fizičke poslove. Prema jednom izvješću nekim zatočenicima je odsječeno uho.
Iskaz: S.S.
Vani je mrkla noć, a ja u marici i voze me vojni policajci i napokon se zaustavljaju i vade me van uz grmljavinu psovki i udaraca, tako da nisam znao što se događa. Nakon par trenutaka vidim da sam u nekom zatvoru, ali stalno pljušte udarci tako da se nemogu uopće pribrati, turali su mi pištolj u usta i vikali «ubit ćemo te ustašo», nisam mogao uopće reagirati, a kad su došli sa električnim palicama tada se ničeg više ne sjećam jer sam pao u nesvijest, kad sam došao k svijesti, nije bilo više policajaca nego sam bio zatočen u zatvoru bilo je još nekoliko zatočenika, ali ja nisam mogao doći do svijesti.
Nakon nekog vremena dolaze po mene policajci i odvode me u dvorište, ostao sam bez daha kad sam vidio kako neke zatočenike ubacuju u kaveze sa kerovima i kako ovi skaču na jadne ljude i zarivaju svoje zube u njihova tijela. Tog trenutka sam mislio da mi nema spasa jer će i mene baciti u kavez sa kerovima i ko zna kako ću završiti. Stajao sam na dvorištu i umirao od straha čekajući kad će i mene pustiti da me obrađuju kerovi. Nedugo zatim pojavi se neki kapetan i naredi im da me vrate nazad, pri povratku su me «dotjerivali» kako bi se znao ponašati, a ja sam skoro pao u nesvijest od brutalnog načina policije. Ovi me odvode iz zatvora i trapaju u maricu i opet nastupa vožnja u nepoznato.
Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora