VOJNOREDARSTVENA OPERACIJA: "Bljesak"
BOJIŠTE: Zapadnoslavonko bojište
CILJ OPERACIJE: Razbiti snage neprijatelja na prostoru zapadne Slavonije, osloboditi zapadnu Slavoniju i otvoriti autoput Zagreb - Lipovac, izbiti na rijeku Savu i prijeći u obranu, razbiti, eventualno, zaostale neprijateljske skupine.
OSLOBOĐEN TERITORIJ: Oslobođeno je 600 km 2 do tada okupiranog prostora RH (od r. Save do Pakraca i između Nove Gradiške i Novske).
POSTROJBE:
Hrvatska vojska: Zborno područje Bjelovar (zapovijednik general bojnik Luka Džanko), Smjer istok Nova Gradiška - Okučani (2/3 gbr sa oklopno mehaniziranom satnijojm 105. br, 81. gb, 80. gb, 4./5. gbr, 1./123. br, 1./16. trbr, VLR (2 kom), 18. td, 2./15. PO trbr, 1./1. b PZO (57/2 mm), 4./202. trbr PZO), Smjer zapad Novska - Okučani (1./3. gbr, oms/3. gbr, trd/3. gbr, 2./1. gbr, 1./125. dp, vod H 105 mm 123. br, b. T-76 mm ZIS 123. br, 13. PO trd, 2./1. s b PZO 57/2 mm, b. PZO 40 mm/202. trbr PZO, b. H 155 mm iz 16. trbr) i Smjer Sjever Pakrac - Bijele Stijene (52. dp, 105. br, b. T-76 mm ZIS, SP MUP-a) te Smjer Novska - Jasenocac (125. dp (-1)). Ukupno po svim smjerovima napada HV je bilo angažirano: 20.000 pripadnika HV i SP MUP-a, 34 tenka, 4 BVP-a, 45 topničkih oruđa, 10 bitnica MB-120 mm, ostalo naoružanje (MB-82 mm, te POS).
Agresorska vojska: 18. Korpus (3 pješačke lake brigade (Pakrac, Raić, Okučani), 2 odreda, 1 bojna za intervenciju (Ivanovac), 1 tenkovska satnija (St. Gradiška), 1 mješoviti topnički puk (St. Gradiška), 1 logistička baza (St. Gradiška) i ojačanje 1. Krajiški korpus (vojske republike srpske) 1. bojna (Jasenovac), 2 satnije SP MUP-a RS (autoput), 1 bitnica haubica 155 mm (Brestovača, BiH), 4 topa 130 mm (Draksenić, BiH). Broj neprijateljskih vojnika: aktivni (778), ročnika (283), pričuva (3709), ukupno 4770, tenkova (9), oklopnih transportera (3), haubica 105 mm (10), minobacača 120 (15), B-1 (6), ZIS (6), T-12 (12).
GUBICI:
Hrvatska strana: Poginulo 47 pripadnika, a ranjeno: teže 39 i lakše 136 pripadnika i uništen 1 zrakoplov.
Agresorska strana: Poginulih 400 neprijateljskih vojnika, ranjenih 500 i zarobljenih 1 000 neprijateljskih vojnika.
ISKUSTVA:
Dobra: U operaciji su prvi put korišteni i masivniji udari zrakoplovstva, čime je HV pokazala da je uspjela ostvariti i integraciju grane vojske.
Loša:
TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE: Na južni i središnji dio zapadno Slavonske enklave "RSK" snagama sastavljenim od dijelova četiri profesionalne brigade te niza specijalnih, pričuvnih, domobranskih i policijskih postrojbi.
Neposredna događanja uoči operacije: 21.4.1995. Srbi su zatvorili autoput Novska - Nova Gradiška; 28.4.1995. Incident na benzinskoj pumpi Nova Gradiška, 29.4.1995. Ponovno zatvaranje autoputa, 29. i 30.4.1995. Propadaju svi pregovori o ponovnom otvaranju autoputa.
Napad je izveden na nekoliko smjerova: sa zapada od Novske prema Okučanima s pomoćnim smjerovima na jug prema Jasenovcu, a s istoka od Nove Gradiške, također prema Okučanima, s pomoćnim smjerom prema Staroj Gradiški. Nastupima prema Okučanima, koji su išli autocestom odnosno paralelno s njom, nastojala se presjeći enklava i rasjeći te potom razbiti glavne snage neprijatelja, dočim su pomoćne snage imale zadaću da izbijanjem na Savu kod Jasenovca i Stare Gradiške spriječe eventualnu intervenciju "VRS" te zaposjednu državnu granicu.
Smjer istok Nova gradiška - Okučani
2/3. gbr sa oms 105. br. HV ima,a je zadaću napad sjeverno od autoputa. Postrojba je tijekom noći dovedena na smjer Šagovina - Burdakovo Brdo - Okučani. Prvi dan napada sudjelovala je u napadu s 81. gb i 1/121. dp. Drugi dan napada do 12.00 sati izbila je ispred Okučana. U 13.20 sati, ulazi u Okučane i zadaća čišćenja i preuzimanja grada završava se do 16.00 sati. 81. gardijska bojna imala je zadaću napad sjeverno od autoputa. Prvi dan napada napadala je smjerom s. Šagovina - G. Bogičevci - Okučani. Zadaća je bila sa sjeverne strane sudjelovati u oslobađanju Okučana. Prvog dana dostigli su crtu: s. Smrtić - s. Ratkovac - Dabrovački Put. Drugi dan napada nastavljen je napad u smjeru s. Cage i Okučani. Treći dan napada razmještaj u širem prostoru Okučana. Četvrti dan napada sudjeluje u razbijanju zaostalih skupina neprijatelja. Peti dan napada izvlači se u Viroviticu. 4/5 gbr i OMS, 121. dp i 105. br imali su zadaću napad južno od autoputa. Prvi dan napada smjer s. Gorica - Okučani. Početne rezultate je postigla 4/5 gbr i OMS, ovladali su s. Gorica i približili se s. D. Bogičevci. Drugi dan napada 5. gbr, zauzela je s. D. Bogičevce i usmjerila je napad ka St. Gradišci, gdje se u popodnevnim satima spaja s 80.gb. Treći dan napada 80. gb se izvlači, a preuzima crtu 121. dp. 1/123. br imala je zadaću organizirati obranu u području s. Mačkovac - s. Davor i spriječiti mogućnost eventualne intervencije preko r. Save iz susjedne države.
Smjer zapad Novska - Okučani
1/3. gbr sa oklopništvom 3. gbr. Probiti crtu obrane i tijekom dana izbiti na kanal Sloboština. 2/1. gbr napada sjeverno od auto puta i ovladava s. Raić. 1/125. dp (-1) napada smjerom s. Paklenica - s. Voćarica - s. Jazavica. 125. dp (-1) napada smjerom Novska - Jasenovac. U 15.00 sati oslobođen je Jasenovac. Osigurava bok 1/3. gbr i sprječava protunapad neprijatelja iz s. Mlaka.
Smjer sjever Pakrac - Bijele stijene
105. br HV angažirana je u aktivnoj obrani s. Kričke - s. Subocka. 52. dp preuzela je držanje crte Lipik - Pakrac - s. Kusonje.
Tijek vojnoredarstvene operacije
Prvi dana (1.5.1995.) spajanje snaga SP MUP-a iz smjera Novske i iz smjera Nove Gradiške i južno od s. Bijele Stijene. Oklopništvo je iz smjera Novske došlo do s. Vrbovljani (ispred Okučana). Oklopništvo iz smjera Nove Gradiške se također približilo Okučanima. Pod nadzorom HV je i put od Stare Gradiške do Okučana. Oslobođen je Jasenovac. Napad je uspio preko svih očekivanja. Hrvatske su snage došle nadomak Okučana i ušle u Jasenovac te ovladale svim bitnim objektima. U enklavi se branio 18. korpus "VRSK" sastava tri lake brigade (s četvrtom na desnoj obali Save), jačine oko 4.000 vojnika, ali je pružio mlitav i neorganizirani otpor i počeo se u rasulu povlačiti u Bosnu i Hercegovinu preko mosta kod Stare Gradiške. Prvog dana u Bosnu i Hercegovinu je prešao i zapovjednik korpusa. Zajedno s vojskom bježalo je i srpsko stanovništvo, kojih 18.000 ljudi.
Drugi dan (2.5.1995.) oslobođeni su Okučani (13.20 sati). Postrojbe HV su izbile na rijeka Savu kod St. Gradiške. Okruženi dijelovi 18. K kod sela Trnakovac prisiljeni su na predaju. Zaposjednuti su Okučani i svaki otpor u južnom i središnjem dijelu enklave je prestao, a rijeke civila pomiješane s vojnicima koji su izgubili vezu sa svojim postrojbama, prelazile su u Bosnu i Hercegovinu.
Treći dan (3.5.1995.) okruženi dijelovi neprijateljskih postrojbi postupno su se prisiljavali na predaju 3., 4. i 5.5.1995. (Psunj, s. Omanovac, itd.). Na sjeveru, zapadno od Lipika i Pakraca, na području koje nije bilo pod prvim udarom, ostale su snage 51. lake brigade "VRSK" koja je nastavila s borbom i u sljedeća dva dana. 4. svibnja poslije podne HV u to područje desantiraju jednu ojačanu pješačku satniju, nakon čega je uslijedio topnički i pješački napad drugih hrvatskih snaga iz dodira i s oboda sektora. Borba je trajala svega nekoliko sati a potom su se Srbi počeli predavati.
HV se prema civilnom pučanstvu u oslobođenoj enklavi ponašala korektno. Prometnica Okučani - Stara Gradiška, koja je izvodila u Bosnu i Hercegovinu, ostavljena je slobodnom kako bi se omogućilo povlačenje srpskih snaga i naroda koji je bježao; odgađanje ulaska u Okučane već prvog dana operacije također je bilo u funkciji ostavljanja izlaza.
U kaosu na prilazima mostu u Staroj Gradišci došlo je do otvaranja vatre na kolone u bijegu te je bilo civilnih žrtava. UNCRO i međunarodni promatrači paušalno su i više po inerciji optužili Hrvate za pljačke i zločine, ali su nakon nekoliko dana ove optužbe uz isprike povukli.
Srpska katastrofa u zapadnoj Slavoniji ima nekoliko uzroka. HV je operaciju pripravila na vrijeme i pomnije nego ranije operacije. Izabrani su pogodni smjerovi i promišljeni manevar, ostvaren je razmjerno visok tempo nastupanja (oko 20 km dnevno), a osobito je bila dobra zamisao da se težište djelovanja stavi na južni i središnji dio enklave, čime su srpske snage na sjeveru ostale odsječene i dovedene u bezizlazni položaj. U cijelom ratu to je bilo prvi put da se napad ne izvodi frontalnim napadom na cijeli neprijateljev borbeni raspored, nego se odluka nastoji postići prodorima na izabranim smjerovima. To je umnogome skratilo trajanje operacije i znatno ekonomiziralo snage te omogućilo da se zaostale srpske snage neutraliziraju bez velikih napora i uz male žrtve.
{mxc}