Uz 25. obljetnicu Hrvatske vojske

28. svibnja dan je kada se obilježava Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske. Na taj dan, prije dvadeset i pet godina na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici održana je smotra Zbora narodne garde, kada su hrvatskoj javnosti predstavljene prve brigade ZNG-a. ZNG, kao profesionalna uniformirana oružana formacija vojnog ustroja za obavljanje obrambeno-redarstvenih dužnosti u Republici Hrvatskoj bila je preteča Hrvatske vojske.

Tog su dana postavljeni temelji vojsci bez koje danas ne bi bilo Republike Hrvatske. Na tu neoborivu činjenicu potrebno se stalno podsjećati, ne samo zbog pukog podsjećanja. Da, svakako je potrebno s ponosom i zahvalnosti sjetiti se i sjećati se svih momaka i djevojaka koji su bili dijelom Hrvatske vojske u Domovinskom ratu, posebice onih koji su Domovini darovali svoje živote i zdravlje. Potrebno je reći novim naraštajima kome mogu zahvaliti što imaju Domovinu.

No, potrebno se sjećati tih dana i događaja iz još jednog razloga, ključnog za budućnost Lijepe Naše, a tiče se sposobnosti Hrvata, koja se često dovodi u sumnju, da nešto stvore.

A činjenica jest da smo u nepune četiri godine, iz ničega, vlastitom pameću, vlastitim radom i vlastitim sredstvima, u izrazito nepovoljnom okruženju, rata u Hrvatskoj i blago rečeno nenaklonjenog nam velikog dijela međunarodne zajednice, izgradili „tvrtku“ s više od 250.000 „zaposlenih“, vrhunski opremljenu, s vrhunski obučenim „zaposlenicima“, koja je besprijekorno obavila „posao“ koji su pred nju postavili Hrvati i hrvatsko vodstvo.

Dakle, nepobitno smo dokazali da smo sami mogli obaviti najteži „posao“, a već nam više od petnaest godina hrvatski političari govore da ne možemo, primjerice, sami uspješno voditi tvrtke sa stotinama puta manje zaposlenika, u neusporedivo boljim uvjetima. Možemo, naravno da možemo, samo se treba prisjetiti što smo onda imali, a imali smo jasno postavljem. na referendumu potvrđen Cilj, državu Hrvatsku, imali smo Ljubav za Domovinu koju smo u krvi stvarali, imali smo Vodstvo koje nas je vodilo našem Cilju.

Da, i imali smo još nešto. Bili smo tada, baš kao što smo i danas, podijeljeni, ne u smislu, kako nam stalno govore „djece partizana i ustaša“, nego je jedina stvarna podjela bila, baš kao što je to i danas, na one koji su za to da Hrvatska postoji i da bude država kakvu želimo, i na one koji žele da je nema, ljudi kojima je ona propala država bila draža nego što im je Hrvatska ikada bila. Radili su oni i tada protiv Domovine, ali mi smo bili jači i pobijedili smo.

Na nama je da skupimo snage, da učinimo da državom upravljaju oni koji je poput nas vole, i da ponovno počnemo pobjeđivati. A svima onima koji su s ljubavlju i ponosom nosili i nose odoru Hrvatske vojske čestitamo današnju obljetnicu: Prijatelji, hvala Vam!

D.J.L.