25. lipnja 1991. - Dan kad je Hrvatski sabor proglasio Republiku Hrvatsku suverenom i samostalnom državom

Dvadesetpeti je lipnja, i šesnaesta je godina kako se taj dan slavi kao Dan državnosti. Do 2000. taj se dan obilježavao kako i odgovara povijesnim činjenicama, kao Dan neovisnosti, budući da je 25. lipnja 1991. Hrvatski sabor (tada Hrvatski državni sabor) donio dvije odluke, Ustavnu odluku kojom se Republika Hrvatska proglašava suverenom i samostalnom državom, te Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Provođenje Ustavne odluke bilo je odgođeno tromjesečnim moratorijem nametnutim od strane u velikoj mjeri nesklone nam međunarodne zajednice, tako da je ta odluka provedena 8. listopada 1991., kada su za nju glasovali i oni koji nisu željeli glasovati 25. lipnja, 19 (od 20) članova SDP-a.

Tada je već trajala velikosrpska agresija na Hrvatsku koja je zaustavljena krvlju i znojem Hrvata, prvenstveno hrvatskih branitelja, a nakon četiri teške i slavne godine i pobijeđena. Stvorili smo Hrvatsku, stvarali smo Državu. Tada su 2000. došli na vlast oni čijih 95% zastupnika nije željelo glasovati tog 25. lipnja 1991., vladaju Hrvatskom i danas. Između njih vladali su oni koji su se nazivali nasljednicima onih iz devedesetih godina, a prema tome što su za Hrvatsku učinili, bili su poput onih koje su naslijedili na vlasti.

I gdje smo dovedeni danas? Ne ćemo spominjati „sitnice“, spomenimo samo najveću katastrofu, a to je masovno iseljavanje Hrvata iz Domovine, mladih, školovanih, radno sposobnih, onih koji će većinom tek zasnovati obitelji i rađati nove Hrvate izvan Hrvatske.

Ne podsjećaju li i na današnje dane stihovi koje je tada, 1991., pjevao Dražen Žanko:

Mislili su neki, već nas neće biti,
Ni veselje svoje nisu znali kriti.
Raselit nas triba da nas manje ima,
Nisu tu ni bili tad će reći svima.

ili Zlatni Dukati:

Hej Hrvati, braćo u tuđini,
Vratite se svojoj Domovini.
Vratite se na ognjište svoje,
Hej Hrvati, Hrvatska vas zove.

Ili Mate Mišo Kovač:

Ostani tu, tu je tvoja mati,
Ostani tu, još će sunce sjati.
Ostani tu, snove čuvaj samo za nju,
Ostani tu.

No, glavu gore. Teško je, ali je 1991. bilo još teže. Uostalom, Dražen Žanko je u istoj pjesmi pjevao i ovo:

Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše.
Varaju se i ne misle tako,
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše.
Mi smo tu odavna svi moraju znati,
To je naša zemlja, tu žive Hrvati.

Dukati ovo:

Slavonac sam, time se ponosim,
Ime slavno od predaka nosim.
Hrvatska je Domovina moja,
Hej Slavonko i moja i tvoja.

a Mate Mišo Kovač ovo:

Poljubi zemlju po kojoj hodaš
Jer stare rane djedova skriva
Poljubi zemlju po kojoj hodaš
Ona ti ništa, ona ti ništa nije kriva.

Poslušajmo ih, borimo se, istim đarom i s istom ljubavi kao i u "Dane ponosa i slave!. Borimo se i stvorimo uvjete da nitko tko ne želi ne mora napuštati Lijepu Našu. I služimo samo Njoj, kako nas je učio Antun Gustav Matoš

Ima jedna mala gospa Marija,
Što sve mi draža biva što je starija.
Jer ona me je prvog trudno rodila,
Za ručicu me slabu prva vodila.
Prva me na ovom svijetu volila,
Prva se za mene Bogu molila,
Kupala me suzom, Bog joj platio,
Anđeo joj suzom suzu vratio,
Dojila me mlijekom svoje ljubavi,
Učila me ovaj jezik ubavi,
Kojim ću i onda slatko tepati,
Kada ću za plotom možda krepati.
Samo tebe volim, draga nacijo,
Samo tebi služim, oj, Kroacijo,
Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,
Za te živim, samo za te, amen!

Čestit 25. lipnja, veliki dan hrvatske povijesti, želi Vam Vaš Portal hrvatskoga kulturnog vijeća.