Odluke o otimačini hrvatske imovine

Od ostalih skupština RSK treba spomenuti onu održanu u Petrinji u lipnju 1993., kad je zatraženo Paspaljevo smjenjivanje. Potom onu koja je verificirala rezultate referenduma o spajanju RSK i RS, održanu isti mjesec. Nakon hrvatske oslobodilačke akcije na području Medačkog džepa, Paspalj, nakon susreta s Miloševićem, izjavljuje da će Srbija braniti RSK u slučaju »hrvatske agresije« na nju.

Skupština RSK u listopadu 1993. prihvatila je »Deklaraciju o odbacivanju Rezolucije 871«, a nekoliko dana poslije i »Platformu za pregovore s Hrvatskom«. Isti mjesec skupština je prihvatila zaključak o pokretanju odgovornosti zbog gubitka Medačkog džepa.

Nakon što su Vojislav Šešelj, šef Srpske radikalne stranke, i Milan Babić, šef SDS-a »krajine«, potpisali protokol o koaliciji, 12. veljače 1994. održana je konstituirajuća skupština RSK, na čelu s radikalom Brankom Vojnicom i potpredsjednicima Markom Atlagićem i Milanom Ernjakovićem.

»Jednoglasna odluka o ujedinjenju«

Tijekom te godine skupština se bavila ostavkom Đorđa Bjegovića, paketom vojnih zakona, davanjem potpore RS, SkupštinaSkupština je 1. prosinca raspravljala o pregovorima s Hrvatskom glede autoceste. Zatim je 8. veljače 1995. odbila Plan Z- 4. Nakon »Bljeska«, skupština RSK smijenila je šefa vlade Borislava Mikelića i poduprla spajanje sa RS, a 16. lipnja donijela je »jednoglasnu odluku o ujedinjenju«. U Topuskom je 27. srpnja 1995. izabrala vladu RSK s Milanom Babićem na čelu. Tu je kraj priče o skupštinama »nebeske Srbije« u Hrvatskoj: ona danas smatra da je »u izgnanstvu«.smjenjivanjem direktora, pa i predsjednika Vojnice (25. listopada 1994.). Umjesto Vojnice izabran je Rajko Ležajić, a novi potpredsjednici su Borislav Bogunović i Đorđe Bogunović. Ležajič je, kako smo već spomenuli, godine 2005. u Beogradu obnovio rad skupštine.

Skupština je 1. prosinca raspravljala o pregovorima s Hrvatskom glede autoceste. Zatim je 8. veljače 1995. odbila Plan Z- 4. Nakon »Bljeska«, skupština RSK smijenila je šefa vlade Borislava Mikelića i poduprla spajanje sa RS, a 16. lipnja donijela je »jednoglasnu odluku o ujedinjenju«. U Topuskom je 27. srpnja 1995. izabrala vladu RSK s Milanom Babićem na čelu. Tu je kraj priče o skupštinama »nebeske Srbije« u Hrvatskoj: ona danas smatra da je »u izgnanstvu«.

Priča o vladama »nebeske Srbije« počinje s prvom vladom »SAO Krajine« Milana Babića. Ona je vladala hrvatskim okupiranim područjem od 29. svibnja do 19. prosinca 1991. Babićevi potpredsjednici bili su Jovan Katić, Risto Matković i Dušan Starević. Babićevi ministri bili su: Vukašin Babić, energetika, Dušan Badža, obrazovanje, Milan Bauk, financije, Jovan Katić, industrija i ekonomski razvoj, dr. Vaso Ležajić, zdravstvo i socijala, Lazar Macura, informiranje, Milan Martić, unutarnji poslovi, Jovan Radulović, vanjski poslovi, Veljko Stoisavljević, poljoprivreda, šumarstvo, trgovina i turizam, Milan Tarbuk, narodna obrana, Petar Štikovac, vjerski poslovi i Dušan Vještica, urbanizam i građevinarstvo.

Kako su se rješavala imovinska pitanja

No čini se da je svaka velikosrpska »oblast« tijekom 1991. imala svoju vladu. To je vidljivo iz odluke od 2. listopada 1991., koju je potpisao Goran Hadžić, predsjednik vlade »Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem«.

Ovako su se, naime, rješavala imovinska pitanja: »1. Radi očuvanja i zaštite kao i odgovarajućeg korištenja, sva pokretna i nepokretna imovina Republike Hrvatske, društvena imovina privrednih organizacija i drugih društveno pravnih lica na teritoriji Srpske oblasti Slavonije, Baranje i Zapadni Srem privremeno postaje danom stupanja na snagu ove Odluke imovina kojom upravlja i raspolaže Srpska oblast Slavonije, Baranje i Zapadni Srem. 2. Način zaštite, čuvanja, odgovarajućeg korištenja, upravljanja i raspolaganja imovinom iz tač. 1 ove Odluke utvrđuje se posebnim odlukama Vlade na predlog nadležnih ministarstava. 3. Ova Odluka kao i odluka iz tač. 2 su privremene do donošenja propisa kojim se konačno reguliše ova oblast. 4. Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja«.

Taj se dokument u civiliziranom svijetu zove - pljačka, otimačina ili krađa.

Kad smo već kod imovine, skočit ćemo nakratko u »Ministarstvo za urbanizam«. Riječ je o dokumentu »Stambeno-komunalnih poslova i građevinarstva Broj: 19-291/95, Knin, 10.04.1995.« Iz njega doznajemo da je ministar Ljubiša Budić davao »Suglasnost za zadržavanje prava raspolaganja na stanovima«, i to »prvenstveno radi rješavanja stambenog pitanja deficitarnog stručnog kadra«.

Dokument se odnosi na »Preduzeće 'Gavrilović' Holding d.o.o. iz Petrinje«. Pretpostaviti je da nije jedini. Iz njega je razvidno da je u RSK nedostajalo stručnjaka, a svaki koji je nešto znao, nastojao je to i materijalno naplatiti u nekretnini, prethodno otetoj Republici Hrvatskoj. To su ta danas famozna retroaktivna, ponižavajuća »stanarska prava povratnicima«.

Na razini mjesnog odbora

Brojni sačuvani zapisnici terorističkih vlada dokazuju da je i vlada oskudijevala stručnjacima. Kvaliteta rasprava i zaključaka bila je, istina, na nešto višoj razini od skupštine, ali ta razina ZapisniciBrojni sačuvani zapisnici terorističkih vlada dokazuju da je i vlada oskudijevala stručnjacima. Kvaliteta rasprava i zaključaka bila je, istina, na nešto višoj razini od skupštine, ali ta razina ne može zadovoljiti kriterije prosječnog mjesnog odbora. Posrijedi je jedan birokratizirani jezik i jednouman način razmišljanja.ne može zadovoljiti kriterije prosječnog mjesnog odbora. Posrijedi je jedan birokratizirani jezik i jednouman način razmišljanja.

Zadaća prve Babićeve vlade bila je prihvatiti sve potrebne »državne« dokumente proistekle iz memorandumski zacrtanih srpskih prava. Prihvatila je »Statut SAO Krajine«. Nakon što se JNA u srpnju 1991. povukla iz Slovenije i kad se zaoštrava situacija u istočnoj Slavoniji, vlada je donijela 28. kolovoza odluku o uspostavi jedinstvenog sustava teritorijalne obrane kao dijela oružanih snaga SFRJ.

Ta odluka uopće nije nevažna. Najvažnija uloga velikosrpske teritorijalne obrane bit će četverogodišnje uvježbavanje cjelokupnog srpskog civilnog stanovništva za moguću »evakuaciju«. Tijekom te vlade, 23. kolovoza, »JNA i TO Slavonije i Baranje oslobodile su Baranju i stigle do Osijeka«, piše Mile Dakić godine 2002. u Beogradu.

O unutarnjoj »stabilnosti« velikosrpske tvorevine na hrvatskom tlu govori i činjenica da je u razdoblju 1991. - 1995. promijenila ukupno šest vlada, a u Hrvatskoj se nije pomaknula dalje od početnog mita o »velikoj Srbiji«, u čije su ime počinjeni jezivi zločini, masakri, protjerivanja...

Pričuvni plan o maloj »velikoj Srbiji«

Druga vlada RSK je ona Riste Matkovića (19. prosinca 1991. - 26. veljače 1992.). Sastav je uobičajen, a zabilježio ga je i marljivi Mile Dakić: Risto Matković, prvi ministar i ministar za pravosuđe, Vukašin Babić, energetika, Dušan Badža, obrazovanje, Milan Bauk, financije, Savan Grabundžija, ministar za saobraćaj i veze, Mićo Grnović, ministar za kulturu i fizičku kulturu, Drago Jaramaz, financije (nakon Bauka), Lazar Macura, informiranje, Milan Martić, unutarnji poslovi, Veljko Popović, urbanizam i građevinarstvo (nakon Vještice), Boro Rašuo, vanjski poslovi, Petar Štikovac, vjerski poslovi, dr. Vaso Ležajić, rad, zdravlje i socijalna politika.

U dva mjeseca Matkovićeva je vlada uspjela artikulirati »uslovno prihvatanje Vensova plana«, što je Babić na skupštini preformulirao u referendum. Babića i Matkovića skupština je smijenila 26. veljače 1992. u Borovu Selu.

U međuvremenu, neobjavljeni osvajački rat nakon povlačenja JNA iz Slovenije ujedinio je JNA, četnike, teritorijalnu obranu, »crveni krst«, pričuvni sastav JNA i dobrovoljačke postrojbe velikosrba. Od 1992. svijet više ne može ne vidjeti da je posrijedi brutalna agresija a ne građanski rat. Ideološki vrh velikosrba pak uviđa da će zbog hrvatskog političkog, diplomatskog i vojnog otpora morati odustati od »velike Srbije« na crti Virovitica - Karlovac - Karlobag, i prikloniti se pričuvnom planu o maloj »velikoj Srbiji«.

Početni mobilizacijski uspjeh velikosrpske politike u Hrvatskoj zapljuskuju brojni problemi. Njih, pak, bez pomoći Beograda nije bilo moguće rješavati. I dalje se, međutim, igralo na stvaranje države u državi s planom ujedinjenja i »prisajedinjenja«.

Nenad Piskač
Vjesnik

Napomena: Vjesnik je u razdoblju od 14. ožujka 2005. do 24. travnja 2005. objavio podlistak u trideset i pet nastavaka pod egidom „Velikosrpska tvorevina na hrvatskom tlu: „Izvorni dokumenti o djelovanju 'Republike srpske Krajine'" autora Nenada Piskača. Objavljujemo ga u cijelosti bez ikakvih dopuna s uredničkom opremom Vjesnika. (ur.)