„Mira nema dok su Srbi taoci ustaša"

Sjednica skupštine RSK od 10. veljače 1992. važna je zbog toga što je zapravo odbila mirovni plan Cyrusa Vensa, koji je Vlada Republike Hrvatske prihvatila 11. veljače, kao i Rezoluciju 740 Vijeća sigurnosti glede ubrzanja priprema za mirovnu misiju plavih kaciga u Hrvatskoj (Rezolucijom broj 743 od 21. veljače 1992. mirovne snage UN-a poslane su »na prostore bivše Jugoslavije«).

Mile Paspalj, šef skupštine RSK, u Beogradu 9. veljače na krnjem Predsjedništvu Jugoslavije izjavljuje da mirovne snage trebaju doći na »granice« RSK i Hrvatske. Na dan održavanja velikosrpske skupštine, predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, u britanskom Guardianu rekao je kratko i jasno da se Hrvatska ne će odreći autoriteta nad srpskim enklavama ako ondje budu razmještene UN-ove snage.

Atmosferu prije rečene sjednice dodatno je zapalilo nekoliko događaja. Potkraj siječnja u četničkoj bazi u Mirkovcima nedaleko od Vinkovaca održana je velika smotra četničko-terorističke tzv. teritorijalne obrane, na kojoj je episkop Lukijan izjavio da je »srpski narod sveti narod, koji nikada u svojoj povijesti nije vodio osvajačke ratove, samo je branio svoje«.

Beograd se opredijelio za malu »veliku Srbiju«

Govorio je i Udbin jugoegzekutor, tada beogradski četnik Željko Ražnjatović Arkan: »Mira nema dok su Srbi taoci ustaša i Hadžić»...Oslobođeni srpski krajevi ne smiju više biti napušteni i da će oni jednom zauvijek postati Srbija. Rukovodstvo srpskih krajina neće prihvatiti da one ostanu u Hrvatskoj, makar se to moralo ostvariti borbom. S Hrvatima nema pregovora«. Četiri dana poslije, 3. veljače 1992., Ilok je pod pritiskom JNA i četnika etnički očišćen - prognano je oko pet tisuća Hrvata.fašista u Hrvatskoj... srpski vojnici će nastaviti s oslobađanjem srpske zemlje i borbom za ostvarenje cilja da svi Srbi žive u jednoj državi".

Priključio mu se skladištar Goran Hadžić: »...Oslobođeni srpski krajevi ne smiju više biti napušteni i da će oni jednom zauvijek postati Srbija. Rukovodstvo srpskih krajina neće prihvatiti da one ostanu u Hrvatskoj, makar se to moralo ostvariti borbom. S Hrvatima nema pregovora«. Četiri dana poslije, 3. veljače 1992., Ilok je pod pritiskom JNA i četnika etnički očišćen - prognano je oko pet tisuća Hrvata.

Imajući sve to u vidu, potpredsjednik vlade RSK, Jovan Katić, informirao je skupštinu o sjednici Predsjedništva SFRJ od 31. siječnja 1992., na kojoj se raspravljalo o mirovnom planu Cyrusa Vensa. Taj plan velikosrbi iz Hrvatske shvatili su kao veću opasnost za najzapadniji »deo nebeske Srbije« od slanja mirovnih snaga u Hrvatsku.
Ukratko, Predsjedništvo SFRJ nije dostavilo »stenogram sa nje (sjednice Pred¬sjedništva SFRJ, op. a.), mada je zahtjev za njegovo dostavljanje uredno podnesen Predsjedništvu SFRJ«. Pametnomu bi bilo dosta, ali ne i »nebeskoj Srbiji« u Hrvatskoj, koja ne shvaća da se Beograd s međunarodnim priznanjem Republike Hrvatske opredijelio za malu »veliku Srbiju«.

Vlada RSK je zato zaključila kako je posrijedi »vrhunac političke manipulacije« jer su »uslove« rasprave »karakterisali beskrajno fizičko iscrpljivanje, psihički pritisci, pretnje i ucjene onih koji nisu prihvatili politiku svršenog čina« glede Vensova plana.

Skretanje u samozavaravanje

»Neprihvaćanje plana, bez obzira na sve naše primjedbe koje smo imali na njegov sadržaj, primjedbe koje se svode na osnovu da se srpski narod u Republici Srpska Krajina prema tome planu svodi na nacionalnu manjinu bez korektnih prava što u krajnjem vodi ka diskriminaciji srpskog naroda - okarakterisano je od onih koji stvarno ni o čemu ne odlučuju - kao naše opredjeljenje za ratnu opciju, što nikako ne možemo prihvatiti. Navedena optužba po našoj ocjeni sračunata je na to da u javnom mijenju izazove otpor prema rukovodstvu i srpskom narodu RSK koji su navodno željni rata i nasilja, Hrvata i smrti«, piše u zapisniku.

Potom je Katić skrenuo u samozavaravanje jer je »Butros Gali Generalni sekretar UN u svom najnovijem izvještaju Savjetu bezbjednosti izričito rekao da na teritoriji RSK neće važiti hrvatski zakoni i institucije. To je prvi put da se eksplicitno tvrdi da neće važiti hrvatski zakoni na teritoriji RSK, što je i prirodno. Suprotno stanje bio bi presedan u ustavnopravnoj praksi koji bi se očitovao u tome na jednoj suverenoj teritoriji - teritoriji srpskog naroda biva primjenjivan ustavni pravni poredak koji proizlazi iz drugog, u ovom slučaju, hrvatskog narodnog suvereniteta. Naša zasluga za tu izmjenu, možda nije presudna, ali je svakako značajna«.

Pitate se gdje je predsjednik skupštine Paspalj? Jovan Katić: »Pred tim pretnjama i ucjenama, a možda i obećanjima (Beograda, op.a.), popustio je i pokleknuo gos. Mile Paspalj, predsjednik Skupštine Republike Srpska Krajina. Ostali nisu. Javnost upozoravamo na to da uporedi stavove koje je zastupao gos. Mile Paspalj sa 'njegovim' opredjeljenjem da to (Vensov plan, op. a.) navodno prihvati.

Oni koji su ga zloupotrebili rekli su da on prema Ustavu mijenja predsjednika Republike u njegovom odsustvu. Međutim, predsjednik Republike dr. Milan Babić on je u to vrijeme obavljao redovno svoju predsjedničku dužnost, te je neosnovana svaka špekulacija u pogled odsustva predsjednika Republike«.

Jednoumna rasprava

Paspalj je, pak, dan prije održao sjednicu skupštine u Glini i prihvatio »bezuslovno Vensov plan« u nazočnosti beogradskih gostiju Branka Kostića, Jugoslava Kostića i generala Blagoja Adžića. Katić upozorava da SFRJ nije formalno priznala RSK i njezin ustav i čudi se što Beograd ne razumije da »u Ustavu RSK stoji da niko nema pravo potpisivati kapitulaciju Republike Srpska Krajina niti njegova bilo kog djela«.

KatićOčigledno je da Katić, vlada i skupština RSK nisu razumjeli da su samo sredstvo velikosrpske politike, čija je stvarna moć raspoređena po Beogradu. Katić je pozvao na neprihvaćanje Vensova plana bez dodatnih odredaba i, naravno, na referendum »o angažovanju mirovnih snaga«.Očigledno je da Katić, vlada i skupština RSK nisu razumjeli da su samo sredstvo velikosrpske politike, čija je stvarna moć raspoređena po Beogradu. Katić je pozvao na neprihvaćanje Vensova plana bez dodatnih odredaba i, naravno, na referendum »o angažovanju mirovnih snaga«.

Uslijedila je jednoumna guslajuća rasprava, bez ikakva pluralizma mišljenja. Izneseni argumenti, međutim, potvrđuju Raškovićevu tezu o »ludom narodu«. Primjerice, nezaobilazni Uroš Funduk: »Nova fašistička vlast u Hrvatskoj svojim Ustavom je proglasila Srbe nacionalnom manjinom provodi ponovni genocid nad našim narodom. U cilju zaustavljanja rata ponuđen je Vensov sporazum u čijem skladanju nismo učestovali kao subjekt... Ne tretira se naš teritorij, već teritorij Hrvatske, i mi se tretiramo kao strana koja je započela rat. Stojanović Milan poslanik iz Vrlike za koju ističe da postoji kao srpska opština od 1688. godine, te je sad ponovo formirana. Ističe da je Vensov sporazum neprihvatljiv za ovaj narod, a nije ga potpisao ni predsjednik Republike«.

Slobodanka Vujatović naziva Miloševića »vazalom« i »diletantom«, Petar Cvetanović proziva Paspalja zbog »razjedinjenja srpskog naroda«. Rajko Ležajić tvrdi »da je srpskom narodu rat nametnut«. Mile Rogović tvrdi da »srpski narod neće predati oružje«. Milan Ivanić upozorava da Srbi kao nacionalna manjina ostaju »bez kolektivnih prava«. Đuro Maričić kaže da treba »podići moral borcima«.

Raspisao referendum

Mile Dakić: »Ljude treba više upoznavati sa Vensovim planom« i njegovim »negativnim političkim idejama«. Dušan Đaković predlaže »da se Vensovom planu dodaju garancije: 1. Zaštićeno područje neće biti podvrgnuto zakonima i institucijama Hrvatske« pa sve do »4. Referendum«, itd., itd. Jednodušno je prihvaćeno »da se prihvati Vensov plan uz primjedbe Vlade RSK«.

Predsjednik RSK Milan Babić, skupštinu je obavijestio da je raspisao referendum za »23. februara 1992. godine od 7 do 19 časova, sa slijedećim pitanjem - Da li ste za to da se mirovni plan Sajrusa Vensa prihvati: A) uz primjedbe Vlade RSK i B) u potpunosti i bezuslovno«. Skupština se jednoglasno složila s Babićem. »Time je dnevni red iscrpljen i sjednica završila sa radom«.

Nenad Piskač
Vjesnik

Napomena: Vjesnik je u razdoblju od 14. ožujka 2005. do 24. travnja 2005. objavio podlistak u trideset i pet nastavaka pod egidom „Velikosrpska tvorevina na hrvatskom tlu: „Izvorni dokumenti o djelovanju 'Republike srpske Krajine'" autora Nenada Piskača. Objavljujemo ga u cijelosti bez ikakvih dopuna s uredničkom opremom Vjesnika. (ur.)