„Ovo je Srbija. I Knin ima Kosovo"

Srbi iz Hrvatske, jednako kao i u Bosni i Hercegovini, u velikom su broju prihvatili velikosrpske ideje, retoriku, mitove, planove i ciljeve. U Hrvatskoj su tako u krajevima gdje su živjeli u znatnom broju, već 1989. počeli s uvozom velikosrpskih mitinga, kao predigrom balvanske revolucije koja će kulminirati terorističkim akcijama i presijecanjem cestovnih i željezničkih komunikacija diljem Hrvatske.

U Kosovu kod Knina, pokraj pravoslavne crkve Lazarica, Srbi dana 9. srpnja 1989. organiziraju mini Gazimestan, također u povodu 600. obljetnice Kosovske bitke, na kojemu sudjeluje oko pedeset tisuća Srba, tada još većinom iz Srbije. Glavne poruke: »Slobo, slobodo«, »Ovo je Srbija«, »I Knin ima Kosovo«, »Ne damo te zemljo Obilića, ne damo te bez krvoprolića«, dovoljno govore same za sebe. Na tom se skupu prvi put javno čuje: »Druže Slobo, šalji nam salate - mesa ima, klat ćemo Hrvate!«

Počeo raspad države

Dan prije u Kninu je održana svečana akademija u povodu obljetnice Kosovske bitke, dok je u Manastiru Krka održana LjubljanaZa 1. prosinca 1989. (1. prosinca 1918. nastala je Kraljevina SHS) najavljen je srpski »miting istine« u Ljubljani, koji je Slovenija zabranila i on nije održan. U Ljubljani je sve završilo uhidbom tridesetak velikosrpskih mitingaša zbog remećenja reda i mira, a među njima je bio i priličan broj pravoslavnih svećenika (samo iz Zagreba četvorica).svečanost posvećenja nove zgrade pravoslavne bogoslovije, koju je financijski poduprla SR Hrvatska, a u Kistanjama je Jovan Opačić utemeljio »Zoru«, srpsko kulturno društvo u svrhu »zaustavljanja denacionalizacije i asimilacije Srba u Dalmaciji«.

Za 1. prosinca 1989. (1. prosinca 1918. nastala je Kraljevina SHS) najavljen je srpski »miting istine« u Ljubljani, koji je Slovenija zabranila i on nije održan. U Ljubljani je sve završilo uhidbom tridesetak velikosrpskih mitingaša zbog remećenja reda i mira, a među njima je bio i priličan broj pravoslavnih svećenika (samo iz Zagreba četvorica).

Da se kojim slučajem ne bi posustalo s izvozom »antibirokratske revolucije« izvan Srbije, Srpska pravoslavna crkva u povodu ljubljanskih uhićenja priopćuje Predsjedništvu SFRJ, a ne SR Sloveniji, da poziva svoje pravoslavne vjernike na građansku neposlušnost. Već je 2. prosinca u Srbiji počeo bojkot slovenskih proizvoda, a mnoga poduzeća raskidaju poslovne ugovore sa slovenskim partnerima. Jugoslavija se počela raspadati po šavovima.

U međuvremenu je u Hrvatskoj osnovana Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), čiji se Inicijativni krug okupio 28. veljače 1989. u DKH kako bi prekinuo »hrvatsku šutnju«. Na čelo HDZ-a dolazi dr. Franjo Tuđman. U Savezu komunista Hrvatske 12. prosinca 1989. opredijelili su se za višestranački sustav. Dan poslije na čelo Centralnog komiteta SKH dolazi Ivica Račan.

SKJ velikosrpska poluga

Godina 1990. počinje 14. izvanrednim kongresom SKJ (22. siječnja), na kojemu se ta komunistička stranka raspada i definitivno pretvara u velikosrpsku polugu, a slovenski i hrvatski SKJGodina 1990. počinje 14. izvanrednim kongresom SKJ (22. siječnja), na kojemu se ta komunistička stranka raspada i definitivno pretvara u velikosrpsku polugu, a slovenski i hrvatski komunisti napuštaju kongres. Velikosrbi koriste svaki trenutak tijekom te godine kako bi se organizirali i mobilizirali. Pritom iskorištavaju i nove mogućnosti višestranačkoga sustava.komunisti napuštaju kongres. Velikosrbi koriste svaki trenutak tijekom te godine kako bi se organizirali i mobilizirali. Pritom iskorištavaju i nove mogućnosti višestranačkoga sustava.

U Donjem su Lapcu 30. siječnja 1990. održali skup o političkom organiziranju, na kojem zaključuju da treba osnovati političku stranku i povezati je s nekom jačom strankom iz Srbije koja će nositi jugoslavensku orijentaciju. U Vojniću je 11. veljače održana osnivačka skupština Jugoslavenske samostalne demokratske stranke (JSDS), s Milom Dakićem, Milanom Vujnovićem, Mirkom Zorićem i Vukašinom Zorićem na čelu. Sedam dana poslije osnovan je i u Zagrebu ogranak JSDS-a.

Veliki Zbor Srba održan je i u Karlovcu 15. veljače, na kojemu su govorili Miloš Vučković i Milić Knežević. U Kninu je 17. veljače 1990. osnovana Srpska demokratska stranka (SDS), s Jovanom Raškovićem na čelu. U Srbu je 26. veljače osnovan Mjesni odbor SDS-a, s predsjednikom Davidom Rastovićem.

Na Petrovoj je gori 4. ožujka održan miting Srba, na kojemu su govorili Dmitar Obradović, Dušan Pekić, Jandre Bjelivuk i Milka Kufrin, predstavnica SUB- NOR-a Hrvatske. U Rijeci je 7. ožujka osnovana Narodna radikalna stranka, kao ogranak te stranke iz Beograda, s Veljkom Guberinom na čelu. Za predsjednika SDS-a u zagrebačkom ogranku izabran je odvjetnik Vlado Ivković.

»Psihoza evakuacije«

Srbi se organiziraju, dakako na velikosrpskoj nacionalnoj osnovi, u Topuskom (Srpsko kulturno umjetničko društvo »Sava Mrkalj«), Glini, Benkovcu... U Benkovcu, na HDZ-ovu skupu 18. EvakuacijaNakon izbora, velikosrpska taktika u Hrvatskoj nastoji izazivanjem i insceniranjem dokazati tvrdnju da je nova vlast »ustaška«. Tako već 18. svibnja 1990. dolazi do poznatog »slučaja Mlinar«. Miroslav Mlinar, predsjednik benkovačkog mjesnog odbora SDS-a, samoranio se nožem, a slučaj je iskorišten kako bi Srbi »zamrznuli odnose« sa Saborom SRH. Iz Beograda stiže poruka Vuka Draškovića: »Još jedanput apeliramo na razum Hrvata i pozivamo ih da se uljude«.ožujka, na HDZ-ova predsjednika dr. Franju Tuđmana pokušan je atentat Srbina Boška Čubrilovića.

U toj i takvoj svesrpskoj mobilizaciji održan je prvi krug višestranačkih izbora u Hrvatskoj (22. travnja 1990.) i drugi krug (6. svibnja). Uvjerljivo pobjeđuje Hrvatska demokratska zajednica, dok u Kninu SDS dobiva 83 posto glasova, pa u Sabor SRH ulaze tri srpska zastupnika: Jovan Opačić, Dušan Zelenbaba i Radoslav Tanjga.

Nakon izbora, velikosrpska taktika u Hrvatskoj nastoji izazivanjem i insceniranjem dokazati tvrdnju da je nova vlast »ustaška«. Tako već 18. svibnja 1990. dolazi do poznatog »slučaja Mlinar«. Miroslav Mlinar, predsjednik benkovačkog mjesnog odbora SDS-a, samoranio se nožem, a slučaj je iskorišten kako bi Srbi »zamrznuli odnose« sa Saborom SRH. Iz Beograda stiže poruka Vuka Draškovića: »Još jedanput apeliramo na razum Hrvata i pozivamo ih da se uljude«.

Počela se, dakle, i u Hrvatskoj provoditi velikosrpska taktika Vase Čubrilovića, definirana u Beogradu, u Klubu kulture 7. ožujka 1937.: »Da bi se istjerali Albanci, treba izazvati lokalne nemire, a potom ih ugušiti u krvi, srpskim seljacima podijeliti oružje i potpomoći ih vojskom; vatrom i mačem rušiti albanska sela, oskvrnuti groblja, poubijati vjernike... Valja stvoriti psihozu evakuacije«. (Paolo Frusca, »Genocid na Balkanu u ime velike Srbije«, Centro studi cattolici 'Mater Ecclesiae', Brescia, 1996.)

Srbofobična simbolika

U formalnom pogledu, srpsko cijepanje (»kamen po kamen« - Garašanin) hrvatskog teritorija za račun velikosrpske ideje počelo je u Kninu 6. lipnja 1990., kada Skupština općine Knin donosi »Odluku o pokretanju inicijative za formiranje Zajednice općina Sjeverne Dalmacije i Like« (istodobno Jovan Rašković u Vukovaru 10. lipnja 1990. osniva SDS; potom i u Okučanima 27. srpnja). Već 27. lipnja 1990. u Kninu donose »Odluku o formiranju Zajednice opština Sjeverne Dalmacije i Like«. Pokraj crkve Lazarice 1. srpnja proglašavaju »Zajednicu opština Sjeverne Dalmacije i Like«.

Srpski policajci 3. srpnja šalju prosvjedno pismo saveznom i republičkom SUP-u o neprihvaćanju hrvatskoga grba, koji nazivaju »šahovnica«, a istoga dana privremeno predsjedništvo terorističke »Zajednice opština...« upućuje poziv općinama s većinskim srpskim stanovništvom da se priključe toj zajednici. U Kninu 5. srpnja Srbi s Milanom Martićem na čelu okružili su policijsku postaju, a na »mitingu podrške svojoj miliciji« zaključuju »da se odbace svi pritisci uvođenja srbofobične simbolike«.

U terorističkoj fazi

Na »Danima srpske kulture u Kninskoj Krajini«, na Kninskoj tvrđavi govori srpski književnik Matija Bećković. U Srbu 25. DeklaracijaNa »Danima srpske kulture u Kninskoj Krajini«, na Kninskoj tvrđavi govori srpski književnik Matija Bećković. U Srbu 25. srpnja održan je »Veliki srpski sabor«, na kojemu govore Jovan Rašković, Jovan Opačić, Mile Dakić i Milan Babić. Taj »sabor« usvaja »Deklaraciju o suverenosti i autonomiji srpskog naroda« i »Odluku o formiranju Srpskog nacionalnog vijeća«. U tom trenutku Srbi su prema Ustavu iz 1974. u Hrvatskoj suvereni narod. Velikosrpski je stav da Srbi ne žele iz Jugoslavije; a ako Hrvati idu iz Jugoslavije, mogu samo s teritorijem izvan granica »velike Srbije«.srpnja održan je »Veliki srpski sabor«, na kojemu govore Jovan Rašković, Jovan Opačić, Mile Dakić i Milan Babić. Taj »sabor« usvaja »Deklaraciju o suverenosti i autonomiji srpskog naroda« i »Odluku o formiranju Srpskog nacionalnog vijeća«. U tom trenutku Srbi su prema Ustavu iz 1974. u Hrvatskoj suvereni narod. Velikosrpski je stav da Srbi ne žele iz Jugoslavije; a ako Hrvati idu iz Jugoslavije, mogu samo s teritorijem izvan granica »velike Srbije«.

Skupština Jugoslavije je 8. kolovoza 1990. dopustila višestranački sustav, a Borislav Jović, predsjednik Predsjedništva SFRJ, prima izaslanstvo Srba iz pobunjena Knina (13. kolovoza). U izaslanstvu su Milan Babić, David Rastović i Bogoljub Popović. Četiri dana poslije, 17. kolovoza 1990., Milan Babić, predsjednik Skupštine općine Knin, proglasio je - ratno stanje! Umjesto komunista Stipe Šuvara, za člana Predsjedništva SFRJ 24. kolovoza izabran je Stjepan Mesić (HDZ).

Nakon izbora, velikosrpska taktika u Hrvatskoj nastoji izazivanjem i insceniranjem dokazati tvrdnju da je nova vlast »ustaška«

»Srpsko nacionalno vijeće« 30. rujna 1990. proglašava srpsku autonomiju, temeljem navodnog »plebiscita«. Istodobno pobunjeni Srbi prelaze u izravnu terorističku fazu: blokiraju balvanima sve prilaze hrvatskomu kraljevskomu gradu Kninu, a Jugoslavenska samostalna demokratska stranka podnijela je tužbu pri Rusellovu sudu protiv Republike Hrvatske zbog »priprema genocida« nad Srbima.

Podsjetimo se da se danas u nekim haaškim optužnicama protiv Hrvata tvrdi da je Republika Hrvatska (zločinačka organizacija!) provela etničko čišćenje Srba iz Hrvatske. No je li to istina ili nije, najbolje govore srpski izvori, ostali iza planiranog i organiziranog srpskog odlaska iz Hrvatske godine 1995., nakon temeljita vojnog poraza njihovih terorističkih postrojba i paravojske.

Nenad Piskač
Vjesnik

Napomena: Vjesnik je u razdoblju od 14. ožujka 2005. do 24. travnja 2005. objavio podlistak u trideset i pet nastavaka pod egidom „Velikosrpska tvorevina na hrvatskom tlu: „Izvorni dokumenti o djelovanju 'Republike srpske Krajine'" autora Nenada Piskača. Objavljujemo ga u cijelosti bez ikakvih dopuna s uredničkom opremom Vjesnika. (ur.)