Sven Lasta – hrvatski glumac i branitelj
(1925. – 1996.)

Hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac Sven Lasta rođen je kao dijete učitelja 18. travnja 1925. u Pakracu, a umro je 15. kolovoza 1996. u Zagrebu. Prvo glumačko iskustvo u mladosti je stekao kao član hrvatskih partizanskih kazališnih družina. Nakon rata je u Zagrebu apsolvirao arheologiju i povijest umjetnosti, a godine 1948. završio je Zemaljsku glumačku školu. Član zagrebačkoga Hrvatskoga narodnoga kazališta bio je od 1948. do 1953., a potom do 1965. kao jedan od njegovih utemeljitelja djeluje u Dramskome kazalištu Gavella. Znatan dio glumačke karijere radio je kao slobodni umjetnik, najviše u zagrebačkome Teatru &TD, a nastupao je i u predstavama na Dubrovačkome ljetnome festivalu. Djelovao je i kao kolumnist te kazališni pedagog na Akademiji dramske umjetnosti. Kolumne je objavljivao u Hrvatskome slovu, a godine 2000. su one objedinjene u knjizi Iz glumačkog kuta.

Glumac Sven Lasta

Na početku rujna 1991. godine, ni godinu dana nakon srčane kljenuti, u 66-oj godini života, kao dragovoljac dolazi u Sunju, gdje postaje djelatan sudionik Domovinskoga rata. Time je zatvorio ratnički krug koji je počeo u partizanima, zajedno s ocem Petrom, na kongresu kulturnih radnika u Topuskom.

 U Sunji 1992. - torta za Svenov 67. rođendan

U Sunji je sa sunjskim braniteljima i Sunjanima Sven Lasta uz nekoliko kraćih prekida, proveo više od četrnaest mjeseci.

Poprsje Svena Laste u Sunji u parku ispred dvorane koja nosi njegovo ime

Za svoj je doprinos i sudjelovanje u Domovinskome ratu bio višestruko odlikovan, a dodijeljen mu je i čin pričuvnog pukovnika Hrvatske vojske.

U spomen na preminulog Svena Lastu njegovi su prijatelji i suborci u Sunji postavili poprsje, a sunjska kino dvorana danas nosi ime Dvorana Sven Lasta.

Sven Lasta sa suborcima u trenutcima odmora, nedaleko od mjesta gdje je danas njegovo poprsje

Unatoč činjenici da je Sven Lasta tijekom Domovinskog rata na osebujan i sebi svojstven način zadužio Sunju i Hrvatsku, on je prije svega bio glumac, a ključna poveznica njegovoga umjetničkoga i životnoga djela bila je uronjenost u dječačko promatranje i doživljavanje svijeta.

Sven sa svojim Zengama - kad je Sven u blizini ništa nije bilo teško

Ljeto, jesen, zima, proljeće,
ljeto, pa opet nanovo
Jesam li koje zaboravio?
Korov je već stigao
do prsa vagona
Na trećem kolosijeku
oko dugih, crnih vagona,
šuljaju se štakori osvajača
Kradu žito, kradu prostor

Na peronu razbacana ljetna
garnitura,
u zagrljaju korova i žica
bijela ljetna garnitura
Kroz korov viri
kao ostaci školske krede
Zgrada se tromo pružila
kao izumrla životinja
sa pravilnim i nepravilnim rupama

Dolje, pod crnim gredama
zatrpani osvajači
Gore, u zraku, bez podova,
još lelujaju sjećanja branitelja
A još dalje gore,
prazan pogled prema nebu
kroz zamišljene okrugle
prozore
kojih nema

Prijatelju, tvoje smo dijelove
gore sakupili da ne ostanu
Kad korov sasvim prevlada
neće se znati
jeli to bio dvorac
ili mračna tvrđava
ili sklonište očajnika

Iz parka će vodič
pokazivati, tumačiti,
evocirati
imena i značaj davno nestalih
Ljeto,
proljeće
jesen
zima

Sven Lasta

Razoren, ali nikada osvojen željeznički kolodvor u Sunji, simbol obrane Sunje u kojem je jedno vrijeme boravio i Sven Lasta
(Autor fotografije Đuro Gajdek)

Predrag Krapljan