Detalji

Objavljeno: 12. ožujka 2014.

Pitanje ujedinjenja RSK i RS kulminiralo je u prvoj polovici 1995. Najprije su na početku godine Milan Martić, Borislav Mikelić, Milan Babić, Lazar Macura i Rajko Ležajić odbili plan Z-4. Potom taj stav 8. veljače 1995. prihvaća i Skupština RSK. Istodobno se u RSK pojačava mitomanija, pa tako u veljači u Kninu formiraju »Društvo za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije 1912. - 1918.; za predsjednika je postavljen nezaobilazni Mile Dakić, a za potpredsjednike profesori Milojko Budimir i Svemir Popović«. (N. Piskač, Vjesnik)

Detalji

Objavljeno: 11. ožujka 2014.

Od postanka »republike srpske krajine« pa do nekoliko tjedana prije njezina neslavna svršetka, kroz dokumente te velikosrpske tvorevine razvidna je njezina osnovna svrha i smisao. Ona se sastoji u ujedinjenju okupiranih hrvatskih krajeva s okupiranim bosanskohercegovačkim krajevima u jednu, jedinu i jedinstvenu velikosrpsku tvorevinu koja se, pak, treba pripojiti Beogradu. (N. Piskač, Vjesnik)

Detalji

Objavljeno: 10. ožujka 2014.

Tekst proglašenja srpske autonomije može ući u zbirku velikosrpskih tekstova, koju bi svakako, uz već postojeće, trebalo prirediti za tisak i objaviti. Mjesto radnje opet je Srb, a glavni lik glasovito velikosrpsko izvršno tijelo - »srpsko nacionalno vijeće«. Ono jednostavno proglašava »srpsku autonomiju na etničkim i istorijskim teritorijama na kojima ovaj narod živi, i koji se nalaze unutar sadašnjih granica Republike Hrvatske kao federalne jedinice SFRJ«. (N. Piskač, Vjesnik)

Detalji

Objavljeno: 09. ožujka 2014.

Hrvatska se morala suočiti s unutarnjom terorističkom pobunom jer Srbi u Hrvatskoj ne prihvaćaju ništa: ni državne simbole, ni granice, ni Ustav, ni povijesne činjenice niti politički realitet. Hrvatska se morala suočiti i s tzv. puzajućom okupacijom koju su združenim snagama provodili velikosrbi i JNA. Izvor »puzajuće okupacije« je Garašaninova teza o otimanju tuđeg teritorija taktikom »kamen po kamen«. (N. Piskač, Vjesnik)

Detalji

Objavljeno: 07. ožujka 2014.

U Kosovu kod Knina, pokraj pravoslavne crkve Lazarica, Srbi dana 9. srpnja 1989. organiziraju mini Gazimestan, također u povodu 600. obljetnice Kosovske bitke, na kojemu sudjeluje oko pedeset tisuća Srba, tada još većinom iz Srbije. Glavne poruke: »Slobo, slobodo«, »Ovo je Srbija«, »I Knin ima Kosovo«, »Ne damo te zemljo Obilića, ne damo te bez krvoprolića«, dovoljno govore same za sebe. Na tom se skupu prvi put javno čuje: »Druže Slobo, šalji nam salate - mesa ima, klat ćemo Hrvate!«. (N. Piskač, Vjesnik)

Detalji

Objavljeno: 06. ožujka 2014.

Tek iz perspektive »Načertanija« Ilije Garašanina, četničkoga pokreta Draže Mihailovića i Memoranduma Srpske akademije nauka i umjetnosti te ostalih velikosrpskih izvora, nastalih između 1844. i 1986. možemo shvatiti velikosrpske terorističke paradržavne tvorevine: »Srpsku autonomnu oblast Krajina« i »Republiku Srpsku Krajinu«, velikosrpske terorističke paradržavne tvorevine izrasle na hrvatskom međunarodno priznatom teritoriju. (N. Piskač, Vjesnik)

Detalji

Objavljeno: 05. ožujka 2014.

Da bismo došli do suvremenih oblika velikosrpstva, izraženih od 1990. do 1995., odnosno do »Srpske autonomne oblasti Krajina« i »Republike Srpske Krajine«, ne možemo zaobići i razdoblje Drugoga svjetskoga rata, raspada Kraljevine SHS te uspostavu druge, komunističke Jugoslavije. U tom je razdoblju velikosrpska ideja najočiglednija u četničkom pokretu. To je potrebno i zato što su »obnovljeni četnici bili važan čimbenik u ratovima protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine devedesetih godina«. (N. Piskač, Vjesnik)

Detalji

Objavljeno: 04. ožujka 2014.

»Načertanije« (Plan) Ilije Garašanina (1812. - 1874.) i danas je temeljni plan stvaranja »velike Srbije« i najvažniji dokument srpske nacionalne i vanjske politike. Garašaninov »Plan« nastao je i predan Aleksandru Karađorđeviću godine 1844., kad je Srbija bila »turska vazalna kneževina«. On je prvi pisani program velikosrpske politike. Prvi je put u cijelosti objavljen 1906. kao »Program spoljne politike Ilije Garašanina na koncu 1844. godine«. Šezdeset godina čuvan je u tajnosti. (N. Piskač, Vjesnik)