Sprovodni obred za bezimene žrtve partizanskih zločina u Makarskoj

Poslije prošlogodišnjeg ukopa posmrtnih ostataka 29 žrtava II. svjetskog rata i poraća, ekshumiranih na sjevernoj strani makarskog Gradskog groblja Sveti Križ, a pokopanih na sami blagdan sv. Marka, 25. travnja, i ove je godine, u subotu, 12. lipnja u 10.30 sati, uoči blagdana sv. Antuna Padovanskog, Makarane zapala još jedna tužna, ali i sveta dužnost ukopa zemnih ostataka devetoro bezimenih žrtava likvidiranih od strane partizanskih ubojica najvjerojatnije u rujnu ili pak listopadu 1943., a pronađenih u Jankovom Docu - masovnoj grobnici (jednoj od mnogih) na Biokovu, koji danas pripada općini Podgora. Ekshumacija je, po pisanju novinarke Ane Dragičević, izvršena 16. lipnja 2009. na mjestu, uz samu cestu prema Sv. Juri, zvanom Staza, koje se 20 godina obilježavalo molitvom, cvijećem i svijećama.

Dragičević svjedoči:

»Prema usmenoj predaji o zločinu na Stazi na Biokovu, za koje je govoreno da se radilo o mladim domobranima prethodno zatočenim u staroj školi u Podgori, izvršeni su (16. lipnja 2009., op. p.) iskopi. Premda se očekivalo više žrtava iskopane su kosti devetorice osoba. Ekshumaciji je nazočio dr. Antonijo Alujević, patolog, koji je ostatke prenio na splitsku patologiju, gdje je izvršena čak i DNK analiza. Na žalost uzorci krvi obitelji koje potražuju svoje pretke nisu se poklopili s nijednom od devetorice žrtava. Kosti su bile dosta oštećene zbog glinastog terena i već prožete korijenima borova ispod kojih su ležale, ali se ipak uspjelo iz zubi i dijelova manje oštećenih kostiju izdvojiti DNA uzorak. Na patologiji je utvrđeno da se radi o muškim osobama starosti od 20 do 40 godina, na lubanjama i po prsištu su vidne prosrtijelne rane, kao i nasilni prijelomi kostiju. Uz kosti su pronađene vojničke cokule, i dijelovi odjeće, kao i manji predmeti. Istragu ubijenih žrtava predvodio je sudac Stanko Grbavac, a ekshumaciju je inicirala gradska Komisija za žrtve rata i poraća«. (http://www.dubrovacki.hr/clanak/20114/pokop...).

Prema saznanjima Istražnog suca, na Biokovu su pogubljena 24 pripadnika domobranske satnije u Mostaru. Hrvatska se vojska iz Mostara kretala na odmor preko Zagvozda, gdje ih je zatekao pad Italije.

Zarobljeni su i dopremljeni u gornju Podgoru. U staroj školi držali su ih 15-ak dana, a onda su ih odveli na Biokovo na stratište. Prema sjećanjima, likvidirani su početkom listopada 1943. (http://www.pobijeni.info).

Ovih devet spomenutih žrtava (od ukupno njih 80), strijeljali su pripadnici zloglasnog Osmog partizanskog korpusa, tada smještenog u Makarskoj. Do danas nema spoznaje gdje su završila, tj. bačena i pokopana tijela preostalih žrtava iz ove skupine hrvatskih mučenika.

Makarska

Koncelebriranu sv. Misu zadušnicu, ispred samog ulaza u novu gradsku mrtvačnicu predvodio je msgr. dr. Ivan Čubelić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije, dakako, u suslavlju s dekanom Makarskog dekanata, don Pavlom Banićem - ovdašnjim katedralnim župnikom Župe sv. Marka, te don Alojzijem Bavčevićem - upraviteljem svetišta Gospe Lurdske u Vepricu, dr. sc. fra Božom Norcem Kljajom - profesorom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, uglednim hrvatskim povjestničarom dr. fra Karlom Jurišićem, gvardijanom franjevačkog samostana u Makarskoj fra Miljenkom Odrljinom, gvardijanom i župnikom samostana sv. Križa u Živogošću fra Petrom Rastočićem i s još 12-ak subraće svećenika iz Makarskog dekanata.

Msgr. dr. Ivan Čubelić svoju je propovijed, dakako, po naravi stvari zasnovao na kršćanskom praštanju, koje je, kao i molitva, moćan štit pred sijačima ljudske zlobe zasađenoj u sotonskoj mržnji. Na uvodu u samu propovijed msgr. Čubelić je rekao:

»Poštovana braćo i sestre, danas upućujemo molitve Ocu nebeskom za našu poštovanu kršćansku braću. Oni su po mučeničkoj smrti prerano napustili ovaj svijet i svoju dušu predali Bogu. Na dan njihova krštenja bili su označeni znakom Kristova križa. I danas smo postavili križ uz njihove ljesove dok ih preporučujemo Gospodinu. Križ će kao znak vjere i nade bdjeti nad njihovim grobom do zore uskrsnuća. Oni su osjetili gorčinu ovoga svijeta, ljudsku mržnju i bezbožničku ruku osvetnika. Ovom našom zajedničkom molitvom oproštaja želimo pod križ Kristov položiti sve njihove suze i patnje, s vjerom i nadom u radosni susret uskrsnuća. Oni su pred nama bezimeni. No, dobro znamo da su im imena upisana u dlan Gospodinove ruke i u ožalošćena srca njihove rodbine. Daj nam, Gospodine, svima snage da pomažemo drugima nositi križ života i živjeti u nadi vjere. Pokojnima daruj oproštenje, a grješnicima pokajanje i obraćenje«.

Moleći za spas duša svih nevino stradalih hrvatskih žrtava, ali i njihovih ubojica, koje je pozvao na pokajanje i obraćenje, jer njihove su ruke ogrezle u mnogim zločinima – okrvavljene, dakako, krvlju mnogih nam nevino umorenih sunarodnjaka, izrekao je i slijedeću (zapaženu) propovijed, koju svakako valja u cijelosti zabilježiti:

»Draga braćo i sestre!

Život je naš u ruci Božjoj koja nas vodi i prati. Samo nas On može provesti preko smrtne borbe ljudske ograničenosti u novi život koji je skriven našim tjelesnim očima. Pa, kao što nam za života samo ljubav otkriva smisao, tako nam u ovim trenucima sprovodnog obreda za bezimene žrtve ljudske zloće, vjera prosvjetljuje nadu u besmrtnu vrijednost ljudskog života. Poštovani prijatelji života i ljubitelji istine! Okupila nas je ljudska i kršćanska dužnost da iskažemo poštovanje ljudima kojima je to poštovanje netko htio ukrasti. Zovemo Boga za svjedoka jer On jedini zna što je u ljudskim srcima i u njihovim mislima. Održat ćemo sprovod ljudima koje nismo poznavali. Ipak, znamo da ih je netko volio i da je očekivao njihov povratak kući. Znamo da su i oni bili nečiji sinovi, muževi i očevi. Znamo da je netko gorko plakao kad je shvatio da se nikada više neće vratiti. Znamo, također, da su njihovi najmili morali skrivati svoju bol i plakati samo kad ih nitko ne vidi. Nikomu nisu smjeli ispričati svoju tugu, kao ni istinu zašto se ne vraća njihov sin, muž, otac... Jer, baš njihovi ubojice preuzeli su vlast, pokazujući da neće biti milosrđa prema onima koji su se usudili biti drukčiji, koji su se usudili sanjati Hrvatsku i njezinu nezavisnost.

Sprovod ovih ljudi neznana imena, kasni šezdeset i pet godina. A, nažalost, nije ovo jedini sprovod u našoj domovini Hrvatskoj, kao ni širom Europe, koji se obavlja s tako velikim zakašnjenjem. No, netko ipak zna tko su ovi ljudi i zašto kasni njihov sprovod tako dugo. Netko još uvijek pamti onaj zadnji pogled u smrtnomu strahu i preklinjanje da im se poštedi život. Netko zna zašto su ugledni Hrvati i iskreni domoljubi, pri koncu i nakon Drugoga svjetskog rata, potajice odvođeni i zvjerski ubijani po Biokovu, kao i po drugim šumama i gorama naše zemlje ponosne. Netko zna koje su i kakve bile čete što na takav način slavu borbe pronose. Netko sve to dobro zna i pokušava u sebi skriti to nečovječno ponašanje koje razdire savjest i ne da mu mira noću.

A i Bog sve to dobro zna. On je svojoj Crkvi dao nalog, ne da sudi nego da poziva na obraćenje. Zato se obraćamo njemu s molitvom za jedne i za druge, a i za sve nas. Ako mi kasnimo s ovim sprovodom, Bog nije zakasnio prihvatiti duše ovih pokojnika u svoj nebeski mir. Molimo Ga i za ljude koji nemaju mira zbog počinjenih zločina, neka im daruje milost da se pokaju i obrate, da nam pomognu rasvijetliti i preostale jame mučeničkog, nespokoja, kako bi Bog rasvijetlio tamu njihova srca i ublažio boli svih koji pate zbog počinjenih zločina.

A molimo i za nas da bismo shvatili zloću grijeha protiv ljudskog života. Od začeća svakog djeteta, pa do prirodne smrti svakog čovjeka. Sam Bog je u tijelu čovjeka koji se raduje i nada, kao i u patnjama svakoga koji je proganjan, mučen ili pak ovako zločinački ubijen. Za sigurnu budućnost i istinsku radost našega hrvatskog naroda potrebna nam je istina. Kako ona o uspjesima pojedinaca i čitavog naroda, tako i cjelovita istina o tamnim stranicama naše povijesti i o mrljama na savjesti pojedinaca i partija koje su usjekle duboke podjele i pritajenu mržnju u životvorno biće našeg naroda. Samo nas istina može osloboditi! A službene laži i dalje će nas samo razdvajati, žalostiti te, kao olovni utezi, držati zarobljene i izgubljene na stranputicama prošlosti.

Ne možemo zamisliti zdravi odgoj mladih generacija na veličanju zločina i zločinaca, na nostalgiji današnjih državnih moćnika za diktatorskim političkim sustavom i na emitiranju propagandnih filmova koji potiču ponovnu mržnju, osvetu i nacionalnu neslogu. Mladima trebaju hrabri ljudi koji će svjedočiti istinu, kako se zlo ne bi ponavljalo i širilo. Nemojmo dopustiti da nas i danas zavode oni koji su glasniji i samo zato što posjeduju sredstva za popravljanje svoje promašene prošlosti!

Poštovana braćo i sestre! Naši su se dragi pokojnici preselili u nebesku domovinu života. Njihov je dom u Pokoju, a haljine su im Svjetlo. Zauvijek. A mi o tomu tako malo znamo. Možemo samo jednostavno prignuti glave i, razmišljajući, ponizno zamoliti: Bože moj, Gospodaru prošlosti i sadašnjosti, u Tvojim su rukama ključevi života i smrti. Njihova je borba završena. Više ih ne muči ni plač, ni suze. Sunce će zauvijek sjati nad njihovim čelima, a nepomućeni mir kraljevat će nad njihovim horizontima. Gospodine života i Gospodaru naših sudbina, sa svom pažnjom naše ljubavi, u Tvoje ruke preporučujemo ove pokojnike koji su život završili u mukama osvete i ljudske zloće. Njihova ćemo tijela s poštovanjem i dostojanstvom povjeriti utrobi slobodne zemlje Hrvatske - koja je njima bila tek nedosanjani san. A njihovim besmrtnim dušama, Ti Oče nebeski, daruj da mirno počivaju kod Tebe koji si sama ljubav i milosrđe. Tako neka bude! Amen.«

Ova pretužna svečanost na Gradskom groblju Sv. Križa okupila je veliki broj Makarana i inih vjernika pristiglih iz okolice, kao i predstavnike županijskih i lokalnih vlasti na čelu s dožupanom prof. Lukom Brčićem, makarskim gradonačelnikom dr.Markom Ožićem Bebekom, dogradonačelnikom prof. Ivanom Ivandom i predsjednikom Komisije za ekshumaciju žrtava II. svjetskoga rata i poraća g. Jurjem Rajčevićem.

Dogradonačelnik Ivanda se nakon sv. misnog slavlja u kraćem, ali jako nadahnutom govoru obratio nazočnima, opraštajući se tako od ovih devetoro bezimenih makarskih žrtava s prisjećajem na prethodne komemoracije žrtvama komunizma održane proteklih godina u Kozici i Zagvozdu, ističući kako je svjedočenje i otkrivanje istine naša sveta dužnost, ali i obaveza i sviju nas.

Dekan Banić je pročitao pozdravnu poruku msgr. Ante Jurića, splitsko-makarskog nadbiskupa u miru, te poruke nekolicine pozvanih svećenika, koji su se poradi bolesti, vremešnosti ili pak drugih već otprije dogovorenih obaveza ispričali zbog vlastite izočnosti na ovoj komemoraciji.

Nu, jednu poruku zaboravio je pročitati, ali ju ipak vrijedi zabilježiti, a uputio ju je dugogodišnji makarski župnik don Mate Stanić, a ista glasi:

»Najsrdačnije zahvaljujem na Vašem pozivu da nazočim dostojanstvenom pokapanju nevinih žrtava na groblju sv. Križa u Makarskoj. S obzirom na moje godine i zdravstveno stanje, teško mi se odvažiti da bih osobno tom prigodom došao u Makarsku. Znam da su ti pokojnici zaslužili najveću žrtvu, jer su oni dali ono najviše što čovjek može dati za slobodu svoje domovine - dali su svoj život. Oni nas neprestano upozoravaju da ne vjerujemo onima koji nam nude svoje vlastito svjetlo. Najveća zabluda današnjeg modernog čovjeka je što hoda u svom vlastitom svjetlu, još uvijek luta raznim stranputicama i misli da mu nije potrebno svjetlo koje dolazi odozgo!«

Nakon završetka sv. Mise zadušnice, koju je svojim skladnim glasovima uzveličali članovi katedralnog Mješovitog zbora crkve sv. Marka, održan je ukop, kojega je predvodio don Pavao Banić.

Uz pjevanje Ispovijedi raskajana grješnika: »Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!« (Psalam 51) svi nazočni vjernici s ovogodišnjim krizmanicima na čelu, koji su nosili lijesove s posmrtnim ostatcima, te svijeće i cvijeće, sudjelovali su u pogrebnoj povorci.

Posmrtni ostatci devetorice makarskih mučenika pohranjeni su u zajedničku grobnicu, napravljena uz sami spomenik (rad splitskog akademskog kipara Kažimira Hraste) žrtvama II. svjetskoga rata i poraća.

Pogrebni obred je završen Molitvom odrješenja za sve vjerne mrtve te skupnim pjevanjem hrvatske državne himne »Lijepa naša Domovino«.

Petar Vulić

Sub, 6-06-2020, 18:51:43

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.