Komemoracija žrtvama komunističkog režima u Ruševu

Sjećanje na krvavi travanj 1945.

Žrtvama ubijenim nakon 17. travnja 1945. od strane partizana nakon njihova ulaska i „oslobođenja" Đakova, odalo je počast oko 300 sudionika komemoracije održane njima u spomen 18. travnja u Ruševu, malom selu između Đakova i Požege, udaljenom oko 40 km od Đakova. U ruševskoj crkvi sv.etu misu za nasilno ubijene nedužne Đakovčane i druge žrtve na svršetku Drugog svjetskog rata, predvodio je mons. Luka Marijanović, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu u koncelebraciji s ruševskim župnikom Milanom Klobučarom i nekolicinom svećenika iz Đakova. Mons. Marijanović je naglasio: „Želimo se prisjetiti svojih očeva i djedova, koji su ovdje u Ruševu mučki pobijeni i tako postali žrtvama komunističkog terora. Vi dobro znate kako su toga i susljednih dana srpske snage, odnosno prerušeni četnici, i jugo-komunističke partizanske snage likvidirale tri stotine Đakovčana, odreda obrazovanih, uglednih i imućnih ljudi, kojima je jedina krivnja bila ta što su bili ili Hrvati, Nijemci, Mađari i neki drugi naši sugrađani, ili jednostavnije rečeno, što nisu bili Srbi, a borili su se za svoju vjeru, svoj dom i svoju domovinu."

Kako piše u evanđelju, a istaknuo je to mons. Marijanović, „trebalo je puno vremena dok su apostoli shvatili što se na Uskrs dogodilo. Gospodin Isus im se morao pokazivati, dok nisu konačno shvatili: Isus živi! – Ne događa li se nešto slično i nama? Je li ta poruka da je Isus uskrsnuo i da je živ ukorijenjena u našim srcima?! I mi smo, možda više nego apostoli, upućeni upravo na to da nas Gospodin na otajstveni način u ovoj svetoj misi susretne i ojača našu vjeru, vjeru da ćemo i mi, kao i oni koji su ovdje prije 65 godina bili mučki pobijeni bez suda, naši mučenici za vjeru i dom, jednog dana ipak uskrsnuti. Molit ćemo da nas Bog svakodnevno utvrđuje u toj nadi. Sve je to i za nas danas uskrsno ohrabrenje, kao što je nekoć bilo za apostole."

U svojoj homiliji mons. Marijanović je naglasio kako su apostoli bivali uhićivani, optuživani, bičevani, prijetilo im se, progonjeni su kroz cijelu povijest kršćanstva, sve donedavno - „uvijek je bilo društvenih poredaka kojima su kršćani bili trn u oku, ponaviše jer nisu mogli prešutjeti istinu i prihvatiti kompromis s nepravdom i laži. Sjetimo se samo našega kardinala Stepinca koji je umro točno prije pedeset godina, i što je on sve pretrpio i proživio. Sjetimo se 'hrvatskoga pro¬ljeća', sjetimo se 'praškoga proljeća', i tako redom, dok se komunistički sustav nije skoro sam od sebe urušio prije dvadesetak godina, kad je pao Berlinski zid i tzv. željezna zavjesa koja je dijelila istočnu Europu od osta¬loga dijela svijeta. Pao je komunizam, ali ne i svi pojedini komunisti... Unatoč tomu, sudbina se apo¬stola našega vremena još uvijek po¬navlja u mnogim zemljama svijeta. To je sudbina mnogih ljudi, koji su svo¬jim životom ostvarili riječi apostola: 'Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!' (Dj 5,29). 'Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo' (Dj 4,20).", rekao je mons. Luka Marijanović.

„Nama, koji živimo u svijetu punom raznih ponuda i mogućnosti, i koji među ostalim stremimo prema 'ujedinjenoj Europi' kao svojem, kako se uporno ističe, 'jedinom cilju, cilju svih ciljeva', danas se neuvijeno želi i treba reći: 'Moramo se više pokoravati Bogu nego li ljudima'. Mora se znati jasno razlikovati što je što, i dosljedno tome odlučiti se, dakako za ono što je dobro, štoviše: za ono što je bolje. Ja danas moram znati na čemu gradim i temeljim svoj život. Dopustimo da nas primjer prvih apostola fascinira i ohrabri. Oni nam poručuju: 'I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju' (Dj 5,32). Neka taj Duh ispuni i naše srce s porukom, o kojoj se 'ne može šutjeti'! - poručio je okupljenima mons. Marijanović te nastavio: „Zato i mi vjernički molimo: Bože, tvoj uskrsnuli Sin prati nas. Pomozi nam, da živimo iz uskrsne vjere i svla-davamo sve svoje današnje teškoće. Daj da poput Petra Isusu odgovorimo ljubavlju i prihvatimo životno zalaganje koje ni pred čime ne preže. Bože, pomozi nam da ne propuštamo ozbiljnih prilika da danas budemo ne samo miroljupci već istinski mirotvorci."

Vijenac kod spomen-obilježja je položilo, kao i svake godine, i izaslanstvo Gradskog odbora HDZ-a Đakovo. Program komemoracije je vodila Lidija Perković iz Đakova, koja je pročitala sjećanje Adama Sokole iz Đakovačkih Selaca (danas živi u Njemačkoj), svjedoka koji je preživio partizansko strijeljanje u Ruševu tog krvavog travnja 1945. i koji, kako je sam izjavio „metak iz ruševačke livade i danas nosi".

Napisala: Sanja Rogoz-Šola
Fotografije: Pero Šola