S portala HIZ BiH donosimo svjedočanstvo osamdesetčetverogodišnjeg Stojana Stanića o stradanju 83 civila Hrvata iz sela Luga, Kuka i Letke pokraj Tomislavgrada 1943. godine. Te ljude krvnički su pobili, odnosno spalili njemački SS vojnici - iz osvete, jer su partizani koji su se skrivali u okolici napadali iz spomenutih sela njemačke straže, vrbovali ljude da pređu na njihovu stranu i prisiljavali ih da im krijumčare hranu. S obzirom da nitko od mještana tako nešto nije htio učiniti, Stanić smatra da ih nisu pobili Nijemci – najvjerojatnije bi to učinili partizani.

 

 

 

 

Ove subote ponovno donosimo tragičnu priču o zaboravljenim ljudima, žrtvama Domovinskog rata. U nedjelju 18. studenog, i ove ćemo se godine prisjetiti grada heroja Vukovara i ljudi koji su njegovu slobodu, kao i slobodu cijele nam hrvatske domovine platili svojim životima. Nažalost, ti događaji u svijesti se velikog dijela ljudi, ožive samo na te i takve dane, no što je sa ostalih tristo šezdeset i nekoliko dana u godini? Tko na te ljude misli tada, i dali je to dovoljno s obzirom na to što im svi zajedno,  društvo kao cjelina zapravo dugujemo? Odgovor na to pitanje daje nam i posljednji u nizu tužnih događaja kojima smo posljednjih godina svako malo svjedoci. Vukovarski dragovoljac Antun Martinović Flip (44), prije nekoliko dana oduzeo si je život, pištoljem kojeg je dobio od države kao nagradu za sudjelovanje u ratu. Bio je zarobljen nakon pada grada heroja, poslije čega je prošao strahote srpskih logora u Stajićevu i Mitrovici. Na prijamu u Općinskom poglavarstvu Donja Motičina, prije mjesec dana, ogorčeno je govorio o presudi tzv. vukovarskoj trojci. «Oni su vukovarski krvnici. Ovom presudom kao da su ponovno pljunuli po nama! Tresem se otkad sam je čuo» – rekao je tada Flip. Iza sebe ostavio je kćeri Maju i Anju, suprugu Anicu, brata... (mmb)

 

 

Nastavljamo s pričama o zaboravljenim hrvatskim žrtvama iz Domovinskog rata. Tomislav Vuković u Glasu Koncila donosi tragičnu priču koja se zbila u  udolini smještenoj između ličkih brda.  Topovska ili tenkovska granata ispaljena sa srpskih položaja 26. rujna 1991. na autokamp u Grabovcu nedaleko od Plitvičkih jezera, kamo su se sklonile prestrašene žene s djecom iz okolnih hrvatskih sela i zaselaka, ubila je troje malodobne djece iz sela Korana-Špoljarići: tromjesečnog Ivana Špoljarića, šesnaestogodišnju Josipu Špoljarić i sedamnaestogodišnju Dubravku Špoljarić.

 

 

I ove subote nastavljamo s pričama o zaboravljenim žrtvama iz Domovinskog rata. Tomislav Vuković u Glasu Koncila piše o tragičnom događaju s istoka Hrvatske. U okupiranom Lovasu, srpski su zločinci 18. listopada 1991. bacili bombu u podrum obiteljske kuće Antuna Pavoševića, gdje su se skrile njegova 42-godišnja supruga Jozefina, 18-godišnja kći Marijana i 59-godišnja majka Slavica. Kada su čuli jauke, zapomaganje i stenjanje ranjenih, sišli su i pucnjima iz strojnica dovršili zločinački naum. Prema pričanju jednoga mještanina, zločinci su se kasnije hvalili kako su kćer Marijanu prije toga silovali.

 

 

Prenosimo članak o zaboravljenim žrtvama iz Domovinskog rata. Tomislav Vuković u Glasu Koncila donosi priču o zločinu koji se dogodio u zaselku Šašićima u Erveniku, nedaleko od Knina. Pripadnici tzv. »krajinske milicije« zvjerski su 18. siječnja 1992. pobili četveročlanu obitelj Čengić: 39-godišnjeg oca Dragu, 31-godišnju majku Nevenku i njihovo dvoje malodobne djece: 11-godišnjeg Slobodana i 4-godišnjeg Gorana. Damir Travica i Slobodan Kovačević pucali su u njih iz strojnica, zapalili ih u njihovoj obiteljskoj kući, a ranjenu majku, koja je pokušala pobjeći iz plamena noseći u naručju mrtvoga mlađeg sina, Kovačević je zaklao u dvorištu.

 

 

Kao što smo najavili i ove subote donosimo priču o zaboravljenim žrtvama iz Domovinskog rata. Autor Tomislav Vuković u Glasu Koncila prepričao je istinit tragični događaj iz Karanca kod Belog Manastira. Na napuštenoj farmi Sudaraš nedaleko od Belog Manastira domaći su Srbi 17. listopada 1991. ubili  50-godišnjeg oca Vinka Čička i njegova tri sina: 27-godišnjeg Ivana, 25-godišnjeg Antu i 23-godišnjeg Matu. Prije toga su ih toliko mučili i unakazili da su članovima obitelji zabranili otvoriti ljesove. "Pitanje jesu li HHO ili koja slična nevladina udruga pokazale barem znatiželju za tragediju obitelji Čičak, ili, možda, voditelj koje televizijske emisije (uz jednu jedinu časnu iznimku), ili redatelj filmova o zločinima u Domovinskome ratu - zvuči danas u Hrvatskoj, nažalost, prilično smiješno!"